Foto: Mrjestilište Vitunj
Sezona je mrijesta potočne pastrve. Naše planinske ljepotice i kraljice krških voda. Uz brojne nedaće s kojima se susreće, a o kojima smo već ranije pisali, poput visokih temperatura i bujica, čak i u idealnim uvjetima postotak preživljavanja u prvoj godini je iznimno malen.
Visok mortalitet kompenzira velika količina ikre
Iako podaci u različitim izvorima variraju, potočna pastrva mrijesti se od listopada do ožujka. Ženka polaže oko 1000 do 1200 jajašaca po kilogramu tjelesne mase. Negdje pronalazimo i podatak od čak 2000 jajašaca. Jajašca ili ikra su crvenkaste boje, promjera 4-5 mm. U zavisnosti od temperature inkubacija jaja traje dva do četiri mjeseca.
Spolnu zrelost postiže s 2 do 3 godine. U doba mrijesta je izražen spolni dimorfizam. Ženka ima zaobljen trbuh i nabubren crveni spolni otvor, dok je mužjak intenzivnije obojen, uskog trbuha i nema nabubren spolni otvor. Kod starijih mužjaka se produžuje i donja vilica u vidu kljuna.
Prva godina najkritičnija
Prva godina je, očekivano, najkritičnija. Prema znanstvenim istraživanjima u SAD-u, od ukupnog broja položene ikre, vrlo mali postotak izvaljenih ličinki i mlađi dočeka drugu godinu. Mortaliteti se kreću i do 95%. Naravno i ovaj podatak varira o brojnim drugim čimbenicima, poput proljetnih bujica, temperature vode i zagađenja te dubine polaganja ikre.
Nakon prve godine mortalitet postupno opada i kreće se od 40 do 60% u idućim sezonama, što također nije zanemariv broj.
Poribljavanja – ponekad više štete nego koristi
Zbog sve većih izazova s kojima se susreću pastrvske populacije, ovlaštenici ribolovnog prava redovitim poribljavanjima nastoje zadržati populacije u održivim brojkama. Nažalost, vrlo često i poribljavanja donesu brojne probleme koji tek naknadno “isplivaju na površinu”.
U prvom redu problem se javlja s genetskim materijalom koji dolazi iz ribogojilišta. Autohtone populacije često bivaju dovedene na minimum ili čak potpuno izmijenjene nakon niza godina poribljavanja ribama nejasnog genetskog porijekla. Nisu rijetke situacije kada je potočna pastrva gotovo i nestala nakon intenzivnih poribljavanja kalifornijskom pastrvom (ili čak zlatovčicom), osobito većih dimenzija.
Genetsko porijeklo i veličina ribe mogu biti od iznimne važnosti
Poribljavanje “velikom” ribom – upitno?
O idealnoj veličini ribe za poribljavanje već smo pisali u ranijem članku. Naravno, svaki ovlaštenik sam procjenjuje koji su mu prioriteti, vodeći računa o propisima plana upravljanja (barem bi trebao).
Vrlo često želja za “instant” lovnom ribom prevladava. U samom startu bi se trebali zapitati što želimo od vode i kakva riba nam je prioritet? Želimo li divlju vodu s opreznim, divljim pastrvama koje je teže nadmudriti ili komercijalnu salmonidnu vodu s “ribnjačarskom” ribom koja je manje oprezna, naučena na čovjeka i naravno, lakša za uloviti?
Poribljavanje odraslom ribom – idealno za natjecanja i komercijale
U slučaju klasične komercijalne vode koja je namijenjena širokim masama i bez prevelikih zahtjeva prema ribi, svakako će i poribljavanje biti tome prilagođeno. Potočne pastrve konzumne veličine, često i veći kapitalni primjerci, idealne su za poribljavanja takvih voda. Nerijetko se i uoči samih natjecanja ili liga vode poribljavaju takvom, već “odraslom” ribom.
Natjecateljima je bitan što bolji rezultat i što veći broj ulovljenih riba, a ljubiteljima “komercijala” bitno je bez previše muke i umijeća u nekoliko sati uloviti nekoliko riba i fotografijama ovjekovječiti svoje ribičko umijeće.
Prilagodba i opstanak ribe – u drugom planu
Međutim, rijetko se pitamo što se događa s ribom nakon poribljavanja i koliko je riba odgojena u betonskom bazenu ribnjaka i svakodnevno hranjena od strane čovjeka sposobna za opstanak u divljoj vodi. Koliko takvih pastrva doživi iduću sezonu?
Vrlo malo! Da je tome tako svjedoče i brojke i izvještaji poribljavanja. Većina salmonidnih voda nalazi se u strogom “ulovi i pusti” režimu. I unatoč tome svake se godine iznova unose velike količine pastrve uzgojene u ribogojilištima. I to najvećim dijelom riba od 20-ak cm veličine pa naviše. A gdje nestaje sva ta riba?
Poribljena “odrasla” riba – glineni golub!
Iz osobnog iskustva, ali i iz razgovora s brojnim ribičima i ovlaštenicima, lako se dolazi do zaključka da je već odrasla riba, kojom najčešće poribljavamo, najlakša meta. Ne samo ribičima, nego i svim drugim predatorima. Vremenom provedenim u ribogojilištu izgubila je urođene nagone i često je poput “glinenog goluba” krivolovcima, kormoranima i ostalim prirodnim neprijateljima.
Nerijetko smo doživjeli situacije kada tek poribljena riba prati osobe uz vodu, vjerojatno očekujući hranu – kao u bazenu u ribogojilištu. Takvoj ribi potrebno je nekoliko dana da se prilagodi i da iz jata potraži sigurnost u korijenju, kamenju ili ostalim preprekama u vodi. Do tada je sigurna meta svim predatorima i (krivo)lovcima.
Poribljavanje jednogodišnjim pastrvskim mlađem – dugoročno rješenje
Budući da svi ovlaštenici nemaju mogućnost uzgoja pastrva u uzgojnim potocima ili se ne odlučuju za takve oblike gospodarenja, a ipak žele “divlju” i borbenu ribu – moraju posegnuti za kompromisnim rješenjem. Najčešće je to poribljavanje jednogodišnjim mlađem potočne pastrve, tzv. “špicerima” čije dužine variraju od 7 cm pa sve do 15 cm.
Prema dostupnim podacima (Popović 2020.), prirodni mortalitet pastrva kojima se poribljavaju ribolovne vode uglavnom je uzrokovan grabežljivošću prisutnih riba i ostalih vodenih životinja te ihtiofagnih ptica. Tako je kod nasadnih pastrva do dobi od 12 mjeseci prirodni mortalitet 30 – 60 %, a kod starijih od 12 mjeseci do 20 %. Ovlaštenicima koji dugoročno žele “divlje” i borbene ribe ovaj omjer je pogodan i radije se odlučuju na poribljavanje manjim primjercima, ali u većim količinama.
Umjesto zaključka
Zaključak neka izvuče svaki ovlaštenik za sebe. Želimo li sačuvati prirodne i autohtone populacije, što otpornije na izazove klimatskih promjena i sve većeg pritiska na vode, zaključak se sam nameće. Provjereni genetski materijal i riba koja neće biti “glineni golub” nakon poribljavanja zbog svojih stečenih navika zbog predugog boravka u bazenu ribogojilišta.
Čuvajmo naše vode i staništa. Bistro!