U posljednje vrijeme vuk je na sve lošijem glasu…
Sve su češći natpisi i priče o “vukopsima” te o njihovoj štetnosti i opasnostima koje proizlaze iz križanja odnosno hibridizacije između vukova i pasa. Slobodna Dalmacija nastavlja na tu temu člankom o vukopsima u Dalmaciji, koji u nastavku prenosimo:
Dio veterinarske struke i lovaca u “raskoraku”
Pojedini lovci tvrde da su “vukopsi” (križanac vuka i psa) postali negdje i dominantni u Dalmatinskoj zagori, međutim, to ni izbliza nije istina. A zašto su se događala takva parenja? Stručnjaci krivce nalaze u lovcima koji su do 1995. neometano ubijali vukove, pa je nedostajalo mužjaka. I onda su se ženke vukova povremeno parile sa psima, jer ih je nagon tjerao da očuvaju vrstu.
Dakle, pojedini lovci koji sada pozivaju na odstrel križanaca, odnosno kako ih oni zovu “vukopasa”, uglavnom su i krivi što su hibridi uopće i stvoreni. To tvrdi struka, uz napomenu kako ni jedan stručnjak i pravi poznavatelj te životinje ne naziva – vukopsima. Vrsta pod tim nazivom ne postoji.
No, neki lovci uporno tvrde suprotno.
Ivica Buljubašić, počasni predsjednik Lovačkog društva “Zec” iz Zagvozda, davao je izjave za “Slobodnu”, plašio je javnost izjavama da su to “strojevi za ubijanje”. Govorio je i da će iskorijeniti našeg domaćeg vuka.
Veterinarska struka ublažuje priču
No, veterinari kažu da je sve gore navedeno daleko od istine, ističu da svaka divlja životinja može biti opasna, ali vuk i hibridi se drže podalje od ljudi, a u sela znaju svratiti kad nemaju što jesti, odnosno ako su im lovci poubijali svu lovinu.
Veterinari smatraju professora emeritusa Đuru Hubera sa zagrebačkog Veterinarskog fakulteta najrelevantnijim za sve nedoumice oko termina “vukopas. Huber radi na Zavodu za veterinarsku biologiju.
Profesor uvodno objašnjava:
Naziv vukopas nije uobičajen u struci. Mi ih zovemo križanci ili hibridi. U tome postoje razlike među križancima prve (F1) generacije ili sljedećih generacija povratno križanih (najčešće) s vukovima. U njih se udio psećih gena postupno spušta sa 50%, na 25%, pa 12%. Među stručnjacima još nije postignut dogovor koliko se najviše psećih gena može prihvatiti da bi se životinju smatralo čistim vukom.
Povijesno (pretpovijesno) prije više od 100.000 godina čovjek je postupnim odabirom među vukovima uzgojio životinje koje danas nazivamo psima (iako su i oni biološki vukovi). Ipak, i nakon što je “stvoren” pas, genetička istraživanja pokazuju da su se povremeno ti psi opet križali s vukovima – kaže prof. dr. Đuro Huber, navodeći da je dokazano postojanje križanaca u Dalmaciji.
Oko 11% križanaca
Među 176 uzoraka tkiva prikupljenih od 1996. do 2011. godine nađeno je 10,8% križanaca (N=19), i to 14 njih iz F1 generacije i u Dalmaciji. U novijoj studiji su pseći geni nađeni u 30% čopora u Dalmaciji, ali svi su već bili povratno križani s vukovima.
Pozitivno je da zadnjih godina nije zabilježeno novih križanja sa psima. Inače su u svim slučajevima F1 križanaca očevi bili psi, a majke vučice. Takvo parenje se najčešće dešava kada se lovom (ilegalnim od 1995.) razbije vučji čopor pa sama ženka u estrusu u sezoni parenja naiđe na psa – pojašnjava profesor i prisnažuje tvrdnje iskusnih veterinara.
Može li se na temelju fizičkog izgleda životinje odrediti radi li se o vuku, odnosno križancu?
Od ovih 19 križanaca mi smo po vanjskom izgledu prepoznali samo 5 tijela kao križance. S druge strane, među ostalih 157 životinja koje su izgledale kao vukovi genetika je našla ostalih 14 križanaca. Dakle može se pogriješiti u oba smjera.
Jesu li križanci vuka i psa doista opasni, kako to lovci često govore?
Nema dokaza da je križanac “opasniji” ili “agresivniji”. Može se pretpostaviti da su lošiji lovci od čistih vukova pa mogu više birati lakši plijen, a to su domaće životinje. Međutim, ni za to još ne postoje rezultati ozbiljnih studija.
Može li se reći da je križanac krvoločniji i radi veću štetu te nekad, tvrde lovci, ubija samo da bi ubio, a ne da bi utažio glad?
Vuk ubija da bi jeo. Ponekad dođe do “viška ubijanja”, i to kad se nađe u stadu (posebno u zatvorenom prostoru), kad zbog uspaničenih životinja ne može mirno početi jesti prvu žrtvu.
Je li križanac divlja ili domaća životinja i može li biti ljubimac?
Svaku se životinju može do neke mjere pripitomiti, ali ni u kojem slučaju vuk ili križanac ne može i ne smije biti kućni ljubimac.
Hoće li “vukopsi” iskorijeniti “domaćeg” vuka?
Nadamo se da neće. Trendovi u zadnjih desetak godina su pozitivni – pseći geni među vukovima se “razrjeđuju”. Možda ljudi pažljivije drže pse, koji inače često budu plijen (i hrana) vuka.
Može li se stanje s vukopsima okarakterizirati kao zabrinjavajuće.
Svakako je vrlo nepoželjno, ali trend ne pokazuje pogoršanje, čak se i malo popravlja.