mr.sc. Željko Vuković, državni tajnik u Ministarstvu zaštite okoliša i zelene tranzicije
Pred nekoliko dana već smo pisali o inicijativi i najavi osnivanja Hrvatske rendžerske službe te o ideji jedinstvene ribolovne dozvole za otvorene vode na području Republike Hrvatske. Takve inicijative bile su plodno tlo za brojne rasprave i uključivanje mnogih pobornika, ali i protivnika ove ideje.
Budući da od organizacija od kojih smo očekivali reakciju ili komentar još uvijek nema glasa, razgovarali smo s pokretačem inicijative, mr.sc. Željkom Vukovićem, državnim tajnikom u Ministarstvu zaštite okoliša i zelene tranzicije.
PO PRVI PUT INICIJATIVA IDE IZ STRUKE UZ POLITIČKU PODRŠKU I DETALJNIJU RAZRADU
Sličnih inicijativa već je bilo ranije. Pojavljivale su se i najavljivale populistički i često su bile vezane uz sakupljanje bodova, bilo političkih ili nekih drugih, ali bez detaljnije razrade i podloge. Prije samog razgovora s gospodinom Vukovićem, napomenimo da je isti dugogodišnji inspektor zaštite prirode te prije svega, športski ribolovac.
OSNIVANJE HRVATSKE RENDŽERSKE SLUŽBE
Za početak, krenimo s općenitim podacima o inicijativi osnivanja Hrvatske rendžerske službe. Kako je zamišljen njezin ustroj u budućnosti, s kojim kadrovima i nadležnostima?
Osnivanje Hrvatske rendžerske službe politička je inicijativa Domovinskog pokreta i mogu reći da sam idejni tvorac toga. Ideja je još iz 2016. godine i proizlazi iz dugogodišnjeg iskustva rada na terenu na poslovima neposredne zaštite prirode. Dakle, prošao sam sve razine napredovanja u službi, od najniže kao inspektor zaštite prirode, pa sve do najviše kao glavni inspektor zaštite prirode i načelnik Inspekcije zaštite prirode za cijelu Hrvatsku.
U svom radu obišao sam gotovo cijeli teren Republike Hrvatske, parkove prirode, nacionalne parkove, a osobito me zanimao rad rendžerske službe, koji predstavlja neposrednu zaštitu prirode. Naime, možemo imati najbolje zakone i propise, ali ako nemamo neposrednu provedbu tih akata na terenu – onda kao da ništa nemamo. Nažalost, danas je neposredna provedba na terenu na niskim granama. Čuvarska služba je danas, u većini slučajeva, kozmetički ukras zaštite prirode, za što dakako nisu odgovorni čuvari prirode, već oni koji su osmislili takav sustav zaštite.
Neposredna provedba akata na terenu je uglavnom na niskim granama
IZMJENE ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE I UNAPRJEĐENJE DOSADAŠNJE RENDŽERSKE SLUŽBE
Te činjenice nisam samo ja svjestan, nego i većina ljudi koji se bave ovom problematikom. Iz tog razloga pristupamo izradi novog Zakona o zaštiti prirode, što bi trebalo krenuti u trećem ili četvrtom kvartalu iduće godine. Time bismo nastojali značajno unaprijediti sustav rendžerske službe, koji trenutno funkcionira u okviru ovog Zakona, osim ako se ne donese politička odluka kojom bi se sustav rendžerske službe izdvojio iz dosadašnjeg ministarstva u neku novu agenciju ili upravnu organizaciju.
Taj dio će odlučiti visoka politika, a na nama je onda da to provedemo u djelo prilagodbom zakonskih i podzakonskih akata, bez obzira u kojem će obliku ta služba zaživjeti.
JEDINSTVENA SLUŽBA U BORBI PROTIV „ZELENOG KRIMINALA“
Trenutno rendžerska služba ne radi ono što bi trebala raditi, nego se bavi uglavnom onim što ne bi trebala. Danas oni kose travu, sakupljaju smeće, vode turiste i znanstvenike u obilaske, vrše edukacije i sl. Ta služba bi se trebala boriti protiv „zelenog kriminala“ te prevenirati i sankcionirati prekršajna i kaznena djela protiv prirode. Po meni, ne samo u zaštićenim dijelovima prirode, nego i izvan njih.
Kada dobijemo zeleno svjetlo za to, krećemo u akciju i osnivamo takvu, jedinstvenu službu. Bilo u okviru dosadašnjeg zakona i ministarstva, bilo u nekom drugom obliku, ovisno o odluci i ja sam spreman da je provedemo u djelo.
VREMENSKI OKVIR I IMPLEMENTACIJA U POSTOJEĆU ZAKONSKU REGULATIVU?
Možemo li već sada razgovarati o vremenskom okviru ove inicijative i kako je uklopiti u postojeću zakonsku regulativu, u zakone i podzakonske akte?
Za početak, treba podsjetiti da je Zakon o zaštiti prirode lex specialis i ukoliko se isti preklapa s odredbama npr. Zakona o slatkovodnom ribarstvu ili Zakona o lovstvu, uvijek se primjenjuju odredbe Zakona o zaštiti prirode.
U kojem god smjeru išli, za izradu novog zakona potrebna je procedura od godinu dana, okvirno. Može i brže, ali sve ovisi o kapacitiranosti sustava i radne skupine koja će raditi na tome. Dakle, novi zakon realno možemo očekivati krajem 2026. godine.
NADZOR NAD CJELOKUPNOM ZAŠTITOM PRIRODE
Danas u sustavu nacionalnih parkova i parkova prirode te županijskim javnim ustanovama za upravljanje zaštićenim područjima, već imamo oko 150 čuvara prirode. Moj prijedlog je, ovisno u kojem ću obliku sudjelovati u svemu, da obuhvatimo sve dosadašnje čuvare prirode, ali i da preuzmemo dio obaveza lovočuvarskih i ribočuvarskih službi. Držim da bi ta nova ili reformirana rendžerska služba morala nadzirati cjelokupnu problematiku zaštite prirode, lov, ribolov, zaštitu okoliša, pa čak i zaštitu kulturnih dobara.
Naime, naša najvrjednija kulturna dobra nisu samo u urbanim sredinama. Dio lokaliteta nalazi se i u prirodi, od razno raznih građevina, dvoraca i sl., pa sve do arheoloških nalazišta pod morem. Često se takvi lokaliteti devastiraju i jedna ovakva služba stala bi i u njihovu zaštitu.
Dakle, intencija je, da rendžerska služba mora čuvati prirodu ne samo unutar zaštićenih područja, već i izvan njih, jer priroda, biljke i životinje ne poznaju granice zaštite, priroda je sve oko nas.
Prirodu treba čuvati ne samo unutar zaštićenih područja, već i izvan njih
OKO 2.000 PROFESIONALACA U SLUŽBI ZAŠTITE
S obzirom na sve navedeno, služba bi provodila nadzor i u lovištima, nad ribolovnim vodama i morem te bi sukladno tome bila i primjereno opremljena. Slične službe možemo vidjeti i u nekim drugim zemljama Europe i Svijeta. Moja je procjena da bi dostatan broj ljudi u Hrvatskoj, u jednoj jedinstvenoj službi, bio oko 2.000 zaposlenih. Riječ je o profesionalcima, s ovlastima službenih osoba. Bez ovlasti službene osobe, jedna takva služba ne može imati niti autoritet u suzbijanju zelenog kriminala, a bez autoriteta sve je to opet „zmaj od papira“ i jeftina „kozmetika“.
Takva služba nadzirala bi kontinentalni dio, vode i more, s osobitim naglaskom na naše najveće slatkovodne granične vode, koji su ujedno i naši najvrjedniji ihtiološki i ribolovni resursi: Savu, Dravu i Dunav. Na tim vodama je i najveći pritisak nedopuštenih radnji, poput krivolova, ali i ostalih, poput nezakonitih migracija i sl. Uvođenjem rendžerske službe s primarnom ulogom neposredne zaštite prirode, sekundarno bismo podigli i razinu domovinske sigurnosti, jer bi rendžeri mogli biti i svojevrsna ispomoć graničnoj policiji.
Svijetao primjer rada ovakve jedne službe je talijanski Corpo Forestale dello Stato ili španjolska Seprona, koji u radu koriste konje, motore, terenska vozila, plovila, helikoptere i pse i to funkcionira iznimno efikasno. Naravno, takve službe su naoružane, što im daje autoritet policijskih službenika i daje dodatnu vrijednost u postupanju prema počiniteljima prekršajnih i kaznenih djela na terenu.
RIBOČUVARSKA I LOVOČUVARSKA SLUŽBA SE NE UKIDAJU
Znači li to ukidanje nekih dosadašnjih službi poput ribočuvarske ili lovočuvarske?
Nažalost, dosadašnje ovlasti ribočuvara i lovočuvara nisu dostatne za primjerenu zaštitu ribolovnih i lovnih resursa. Osobno sam bio i ribočuvar, a i lovočuvar sam, pa sam svjestan svih problema s kojima se suočavaju ti ljudi na terenu. Bez ovlasti i autoriteta službene osobe, oni su vrlo često nemoćni i dolaze u nezavidne situacije te su izloženi svemu i svačemu od strane neodgovornih pojedinaca.
Kao što rekoh, moja vizija je da tako ustrojena rendžerska služba preuzme i zaštitu voda i lovišta, ali to ne znači gašenje dosadašnjih ribočuvarskih i lovočuvarskih službi. Dio ribočuvara ili lovočuvara imat će prigodu ići na natječaj i zaposliti se u rendžerskoj službi i nastaviti sa svojim poslom na profesionalnoj razini, a drugi dio će moći nastaviti čuvati tzv. zatvorene vode ovlaštenika ribolovnih prava.
Zanimljivo je istaći, da je veliki broj ljudi zainteresiran i spreman ovaj posao volontirati u sklopu rendžerske službe. Nekima je to možda čudno, ali postoje oni koji žele pridonijeti zaštiti prirode i na taj način. I njima bismo to omogućili, naravno ne uz sve ovlasti službenih osoba, ali svaka je pomoć dobrodošla. Hrvatski branitelji u tom smislu su nam posebno interesantna populacija. Još ima sposobnih koji bi sebe ponovno dali u službu Domovine, barem na ovaj način – da čuvaju naše najvrjednije prirodne resurse od kriminala. Oni definitivno imaju emociju i autoritet za to.
Dakle, nema razloga za ukidanje ribočuvarskih ili lovočuvarskih službi, u konačnici, zakon ih i propisuje. Sinergija je potrebna i poželjna, a rendžerska služba služila bi kao nadogradnja, uz veće ovlasti u odnosu na postojeće službe te kao pomoć carinskim i inspekcijskim službama te graničnoj policiji, pa čak i vatrogascima i HGSS-u.
Nema razloga za ukidanje ribočuvarskih ili lovočuvarskih službi
JEDINSTVEN STAV I POTPORA SVIH DIONIKA
Da li je o ovoj inicijativi komunicirano s drugim dionicima koji sad obavljaju poslove nadzora i kakva su njihova stajališta?
Komunicirano je s predsjednicima Hrvatskog lovačkog saveza, Hrvatskog športsko ribolovnog saveza, Hrvatskog saveza za sportski ribolov na moru, direktorima WWF Adria, BIOM-a i SUNCE-a. U tom dijelu imamo bezuvjetnu potporu od svih. To su nevladine organizacije koje oko sebe okupljaju oko pola milijuna građana RH, što članova, a što simpatizera – lovci, ribolovci, ljubitelji prirode, zeleni i sl. Svi oni su jedinstveni u stavu da Republika Hrvatska ne čuva prirodu na način na koji bi to morala i na način koji je propisan Zakonom o zaštiti prirode, a to je:
„Priroda i dijelovi prirode od interesa su za Republiku Hrvatsku i uživaju njezinu osobitu zaštitu.
Zakon o zaštiti prirode, čl.3., st. 2.
Nažalost, osobita zaštita je samo na papiru i svi s kojima je komunicirano su se s time složili i obećali dati pisanu potporu ovoj inicijativi, što uskoro i očekujem.
Izvori financiranja za rendžersku službu?
Postoje brojne mogućnosti za izvore financiranja. Naravno, riječ je o državnoj profesionalnoj službi, pa će ju samim time Država i financirati. Međutim, izvori financiranja bili bi razni fondovi, projekti, takse i propisana odvajanja od svih onih koji koriste prirodu i prirodna dobra za rekreativne svrhe i koji ju na neki način eksploatiraju.
I na posljetku, još jednom naglašavam kako je iznimno važno da po prvi puta vidimo političku volju da se ovo područje konačno na kvalitetan način uredi i to će uistinu biti prava reforma neposredne zaštite prirode u Republici Hrvatskoj.
Uistinu nema razloga da sve političke opcije ne budu jedinstvene u tome i daju potporu ovoj inicijativi, bez obzira na politički spektar kojem pripadaju. Projekt stroge i jake zaštite prirode čini se da za sada svi podržavaju. Bez političke potpore sav naš trud ostat će samo na tome i na još jednoj neostvarenoj inicijativi. Takav razvoj situacije, vjerujem, toplo bi pozdravili samo oni koji se kriminalnim načinom godinama bogate na našim najvrjednijim prirodnim bogatstvima.
O JEDINSTVENOJ RIBOLOVNOJ DOZVOLO USKORO…
Zahvaljujemo gospodinu Vukoviću koji nas je primio u svom uredu i odvojio vrijeme kako bi pojasnili dio stvari koje su bile nejasne. U razgovoru smo se dotakli i drugih stvari, poput jedinstvene ribolovne dozvole za otvorene vode u RH, ali o tome nešto više u sljedećem članku…
Uvjeti korištenja – Portal RiboLov
