Studije objavljene u časopisu American Anthropologist donose podatak kako su prapovijesne žene često lovile, podjednako kao i muškarci. Ne samo to, njihova anatomija također ih je učinila prikladnijima za to.
Dosadašnji pogrešni prikazi prapovijesnog lova
Posljednjih desetljeća povjesničari i antropolozi ugavnom su prapovijesne muškarce prikazivali kao lovce, dok su žene iz tih vremena prikazane uglavnom kao sakupljači plodova, s djecom na leđima i košarama. Neizostavno koplje iz tih prikaza gotovo je uvijek bilo u rukama muškaraca.
Novija istraživanja pokazuju kako su brojne pretpostavke vezane uz raspodjelu uloga iz tog vremena bile pogrešne. Prapovijesne žene ne samo da su se bavile lovom, već ih je i njihova anatomija i biologija vjerojatno učinila prikladnijima za to.
Žensko tijelo bilo je prikladnije za lov
Jedna studija koja je procjenjivala fiziologiju prapovijesnih žena iz fosilnih ostataka sugerirala je da je žensko tijelo bilo prikladnije za aktivnosti koje zahtijevaju iznimnu izdržljivost “što je bilo ključno u ranom lovu jer bi morali iscrpiti životinje prije nego što bi ih ulovili“.
Znanstvenici su rekli da hormoni estrogen i adiponektin – koji su obično prisutni u većim količinama u ženskim tijelima – igraju ključnu ulogu u omogućavanju ženama da moduliraju glukozu i masti, što je ključno za sportske performanse. Također, estrogen, koji igra važnu ulogu u metabolizmu masti, pomaže ženama da duže izdrže i mogu odgoditi umor. Šire strukture kukova također su omogućile ženama da rotiraju bokove i produže korake, navode znanstvenici.
Proučavajući rane ljudske fosile, znanstvenici su identificirali brojne traumatske ozljede na glavi i prsima koje možemo usporediti s današnjim ozljedama uslijed udarca životinja nogom (uspoređeno s ozljedama nastalim tijekom rodea). Broj i obrazac ovakvih ozljeda jednak je i za žene i za muškarce iz tog doba.
Bez jasne podjele uloga u dalekoj prošlosti
Istraživanja su pokazala kako se prapovijesne žene vjerojatno nisu prestajale baviti lovom niti za vrijeme trudnoća, dojenja ili brige za djecu. U dalekoj prošlosti ne postoje jasne naznake da je postojala stroga podjela rada po spolovima.
“Očito nije bilo dovoljno ljudi koji su živjeli u grupama da bi se specijalizirali za različite zadatke. Svatko je morao biti generalist da bi preživio”, objašnjeno je u jednoj od studija.
Prapovijesno doba je najstarije razdoblje ljudske povijesti. Početak prapovijesti definiran je prvim nalaskom oruđa hominida (negdje oko 2.500.000 godina pr. Kr.), a kraj s početkom ljudske pismenosti (tj. najstarijim nalazima ljudske pismenosti) – oko 3.500. godine pr. Kr. (u Mezopotamiji i Egiptu, u Grčkoj potkraj 8. st. pr. Kr.).
Globalno, danas muškarci tradicionalno dominiraju u lovu
U svijetu do 20% lovkinja, u Hrvatskoj u postotcima
Od tada se puno toga promijenilo. Danas je situacija znatno drugačija. Smatra se da muškarci čine 80 do 90% populacije koja se danas bavi lovom. Postotak varira, ovisno o zemlji, kulturi i lokalnim tradicijama. Primjerice, u skandinavskim zemljama, gdje je lov duboko ukorijenjen u kulturi, udio dosiže i do 20 % lovaca.
Prema dostupnim podacima, od ukupno 62.138 lovaca u Hrvatskoj, lovkinje čine samo mali broj tj. oko 1.451 lovkinja. To znači da žene čine oko 2,3% ukupne lovačke populacije, dok muškarci prevladavaju – prema podacima preuzetih sa službene stranice HLS-a.