Na 15. Međunarodnoj konferenciji o akvakulturi bilo je govora o onome što je učinjeno do sada, ali i problemima s kojima se suočavaju svi dionici koji na neki način sudjeluju u akvakulturi u Hrvatskoj. Konferencija je održana početkom travnja ove godine u Vukovaru.
Domaća proizvodnja pokriva oko 50 posto potreba
Potpredsjednik Hrvatske gospodarske komore (HGK) za poljoprivredu i turizam Dragan Kovačević iznio je podatak da u Hrvatskoj imamo oko 40.000 kvadrata pasrtvskih ribnjaka te da domaća proizvodnja pokriva oko 50 posto domaćih potreba. U prijevodu, oko 500 tona godišnje te ribe uvozimo.
Brojni su izazovi s kojima se domaći proizvođači bore već godinama. Nedovoljne količine vode radi promjena hidroloških prilika, štete od ribojednih ptica kojima ne upravljaju ni Hrvatska ni EU te povećani troškovi proizvodnje, energenata, hrane za ribe – najčešće se spominju.
Uvoz pastrve “sumnjive” kvalitete
Međutim, u razgovoru s ribnjačarima najčešće se spominje uvoz ribe (u najmanju ruku) sumnjive kvalitete i niske cijene. Hrvatska kao turistička zemlja troši u sezoni velike količine hrane, pa tako i ribe. Nažalost, riba koja se uvozi kvalitetom je, prema riječima većine uzgajivača, neusporediva s onom iz naših ribnjaka.
I sam način proizvodnje je vrlo često različit. Kako kažu svi oni koji se nešto razumiju u akvakulturu i gastronomiju, riba uzgojena u domaćim, protočnim ribnjacima kvalitetom znatno odskače od one uvozne, uzgajane u recirkulacijskim sustavima, uz obilje aditiva u hrani i antibiotika.
Potočna pastrva gotovo i ne postoji u ribarnicama i rijetko se ciljano uzgaja za tu svrhu
Cijena ne prati kvalitetu
Nažalost, cijena je ta koja često diktira pravila igre te se na našem tržištu pojavljuje sve više jeftine ribe, osobito pastrve, lošije kvalitete i često upitne deklaracije da je riječ o svježoj ribi. Ono što je najzanimljivije, cijena koju ta riba postiže u maloprodaji ili u restoranima nije manja ili umanjena. Tako da nemate garanciju, da ukoliko ste nešto i više platili, da će i kvaliteta pratiti cijenu.
Sredstava ima, ali za što?
Državni tajnik u ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i ribarstva Ivan Matijević smatra kako je akvakultura u Hrvatskoj perspektivna gospodarska proizvodnja i da za razdoblje od 2021. do 2027. godine imamo na raspolaganju 382 milijuna eura. Od tih sredstava 62 milijuna eura su osigurana za održive aktivnosti tako da bi hrvatska akvakultura iz godine u godinu trebala rasti.
U praksi su stvari malo drugačije. Vrlo često se događa da se dodatna sredstva i izvori financiranja koriste kako bi se održala trenutna cijena ribe ili se čak ista smanjila i povećala prodaja. Na taj način se vrtimo u začaranom krugu i budućnost nije bajna…
Inzistirati na domaćoj ribi?!
Sve dok sami ne počnemo cijeniti domaću proizvodnju i inzistirati na ribi i ribljim prerađevinama poznatog porijekla i kvalitete, situacija će biti ista. Možda i gora. Cijena? Ona nije upitna. Ionako nam naplaćuju ribu koju nabavljaju po nižim uvoznim cijenama isto kao i našu domaću. O kvaliteti nećemo…