Divokoza (Rupicapra rupicapra), poznata i kao planinska koza, pripada porodici šupljorožaca (Bovidae). Ova izuzetno prilagodljiva vrsta karakteristična je po svojoj agilnosti, sposobnosti penjanja po strmim liticama te robusnoj građi i zakrivljenim rogovima koji su prilagođeni zahtjevima alpskih i dinarskih planinskih staništa.
U europskim planinskim sustavima divokoza nastanjuje Alpe, Karpate, Apenine i dijelove Balkana, uključujući Hrvatsku.
Povijesni pregled u Hrvatskoj
U povijesti je divokoza bila široko rasprostranjena kroz dinarske planine koje se protežu kroz Hrvatsku. Međutim, prema podacima iz članka Genetska struktura divokoza u Hrvatskoj, s posebnim osvrtom na posljedice lovnog gospodarenja nekoliko je faktora dovelo do dramatičnog smanjenja njenih populacija:
- Negativni utjecaji čovjeka — intenzivni lov, krivolov i stočarenje tijekom 19. i 20. stoljeća doveli su do gotovo potpunog nestanka divokoze u mnogim planinskim područjima, uključujući Velebit, gdje je posljednje zabilježeno pojavljivanje bilo 1907. godine.
- Nestanak i ponovno uvodenje — zbog izumiranja populacije u srednjem dijelu 20. stoljeća, kasnih 1970-ih divokoza je ponovno unesena na sjeverni Velebit kroz reintrodukciju uzgojem životinja u Bosni i Hercegovini i Sloveniji.
- Arheološki nalazi potvrđuju da je divokoza nekada bila česta komponenta dinarskih ekosustava, no ljudski razvoj i iskorištavanje terena značajno su umanjili njezinu prisutnost.
Na temelju dostupnih podataka, samo kroz ponovne naseljavanja i zaštitne mjere uspjelo se vratiti stabilnu divlju populaciju u neke dijelove Hrvatske.
Geografska raspodjela u Hrvatskoj
Današnje populacije divokoza u Hrvatskoj nalaze se prvenstveno u izoliranim planinskim masivima Dinarida:
- Sjeverni Velebit
- Gorski Kotar
- Dinara
- Biokovo — gdje je jedna od najizrazitijih populacija upravo balkanska divokoza (R. r. balcanica).
Biokovo, kao izolirano planinsko područje, pruža idealne uvjete za opstojnost divokoze zahvaljujući strmim liticama i raznolikim mikrohabitatima.
Genetika, zaštita i zakonski status
Divokoza u Hrvatskoj uključena je u nekoliko znanstvenih i konzervacijskih projekata koji se bave:
- Genetskom strukturom populacija, kako bi se razumjela povezanost i raznolikost podvrsta prisutnih u različitim planinskim područjima.
- Ugroženim balkanskim podvrstama (npr. balkanska divokoza — Rupicapra rupicapra balcanica), koje su predmet posebnih studija i zaštitnih mjera. (DNA kao dokaz o distribuciji i vitalnosti ugrožene Balkanske divokoze)
U Crvenom popisu divljih vrsta Hrvatske, divokoza je navedena kao vrsta čije je stanje teško kvantificirano zbog nedostatka recentnih procjena, ali je prepoznata kao takson kojem je potrebna kontinuirana briga i praćenje.
Zakonski, divokoza je lovna vrsta, što znači da je njezino gospodarenje regulirano lovnim zakonima, ali zbog svoje povijesne nestajnosti i ograničenih populacija predmet je i prirodoslovnih zaštitnih mjera.
Današnje stanje i izazovi
Današnje populacije divokoza u Hrvatskoj, iako stabilnije nego u prošlosti, suočavaju se s brojnim izazovima:
- Fragmentacija staništa — izolirane populacije mogu imati smanjenu genetsku raznolikost i slabiju otpornost na okolišne promjene.
- Lov i gospodarenje vrstama — upravljanje lovom mora biti usklađeno sa znanstvenim podacima kako bi se spriječilo ponovno smanjivanje populacija.
- Predatori i klimatske promjene — promjene u broju predatora i klimatski čimbenici dodatno kompliciraju održivost nekih populacija.
Unatoč tim izazovima, stabilne populacije postoje i u nekim dinarskim područjima, a znanstvene studije i zaštitni programi usmjereni su na dugoročno praćenje i očuvanje vrste.
Procjena ukupne brojnosti divokoze u Hrvatskoj
Prema literaturi i dostupnim izvorima, ukupna brojnost divokoze u Hrvatskoj se procjenjuje na oko 1.000 do 1.500 jedinki (Crvena knjiga sisavaca Hrvatske). Ova procjena obuhvaća sve populacije divokoze u različitim planinskim masivima Hrvatske (Velebit, Biokovo, Dinara, Gorski Kotar i dr.).
Na Biokovu se kontinuirano provode monitoring metode (npr. foto-zamke) i procjenjuje se da populacija iznosi otprilike 500 jedinki (podaci iz 2021.) Na području Velebita i šire, broj divokoza se često procjenjuje u nekoliko stotina do možda 800 – 1 000 jedinki, ovisno o izvoru i metodi procjene (Rewilding Velebit).
Divokoza – simbol planinskih ekosustava Hrvatske
Divokoza je simbol planinskih ekosustava Hrvatske — vrsta s bogatom poviješću u lokalnoj fauni, ali i primjerom uspješnih znanstvenih i konzervacijskih napora. Promjene u staništima i ljudski utjecaji kroz stoljeća dovele su do nestanka ove vrste s nekih područja, ali reintrodukcijom i zaštitnim mjerama danas se ponovno uspostavlja stabilna prisutnost u ključnim planinskim masivima.
Za očuvanje divokoze potrebno je nastaviti:
- znanstveno praćenje i genetska istraživanja,
- uravnotežene programe gospodarenja lovom,
- zaštitu staništa i edukaciju javnosti o važnosti ove vrste.
Najnoviji nalaz prisustva divokoze na području Kleka (foto: LD Klek Ogulin)
Izvori:
- Genetska struktura divokoza u Hrvatskoj, Sveučilište u Zagrebu — projekt s podacima o populacijama i podvrstama.
- Crveni popis divljih vrsta Hrvatske — status ugroženosti i zaštitne mjere.
- Povijest reintrodukcije na Velebitu — razvoj populacija nakon reintrodukcije.
- Park prirode Biokovo — informacije o divokozi u tom području.