Garmin – jedan od najpoznatijih brandova u svijetu sonara
Razvoj tehnologije posljednjih je desetljeća snažno utjecao i na sportski ribolov. Jedan od najboljih primjera toga je upotreba sonara (fishfindera) – uređaja koji omogućuju uvid u strukturu dna, dubinu, ali i prisutnost ribe ispod površine vode. Iako sonar ima svoje mjesto u ribolovu, granica između opravdane upotrebe i nepoštene prednosti postaje sve tanja, osobito kada govorimo o rekreacijskom ribolovu.
Važno je jasno razlikovati natjecateljski i rekreacijski ribolov, jer ista tehnologija u ta dva konteksta nema isto značenje.
Sonar u natjecateljskom ribolovu – pravila igre su jasna
U sportskim ribolovnim natjecanjima sonar se koristi unutar strogo definiranih pravila. Organizator natjecanja unaprijed može definirati:
- je li sonar dopušten,
- koje vrste sonara su dozvoljene (klasični 2D, DownScan, SideScan),
- ili su pak zabranjene napredne tehnologije poput forward-facing (tzv. „live“ sonara).
U takvom sustavu svi natjecatelji:
- imaju iste uvjete,
- znaju pravila unaprijed,
- i svjesno odlučuju hoće li se natjecati u takvom formatu.
Zbog toga sonar u natjecanjima ne narušava poštenje, jer predstavlja samo još jedan alat u okvirima zajedničkih pravila – poput izbora štapa, role ili mamca. Upravo zato danas sve više natjecanja ograničava ili potpuno zabranjuje najnaprednije sonare, nastojeći očuvati ravnotežu između znanja ribolovaca i tehnologije.
Rekreacijski ribolov – malo drugačija filozofija
Za razliku od natjecanja, rekreacijski ribolov nema suparnike u klasičnom natjecateljskom smislu, ali ima nešto puno važnije – zajednički prostor i zajedničku vodu.
U tom kontekstu, upotreba sonara otvara nekoliko ozbiljnih pitanja:
Nepoštena prednost nad drugim ribolovcima
Na otvorenim vodama, gdje ribolovci love s obale ili iz čamaca:
- sonar daje ogromnu prednost pojedincu,
- omogućuje brzo lociranje ribe bez stvarnog „čitanja i poznavanja vode“,
- stavlja ostale ribolovce u neravnopravan položaj.
Rekreativni ribolov trebao bi se temeljiti na:
- iskustvu,
- poznavanju ponašanja ribe,
- promatranju prirode i uvjeta,
- ne na ekranu koji pokazuje gdje se riba točno nalazi.
I danas već pronalazimo primjere da su poneki ovlaštenici ribolovnog prava zabranili upotrebu sonara. Primjer je jezero Lešće i KŠR Mrežnica. Zlouporaba sonara, olakšavanje krivolova te sustavni izlov kapitalaca samo su neki od razloga zabrane…
Mogućnost zlouporabe
Još veći problem predstavlja zlouporaba sonara u rekreacijskom ribolovu, primjerice:
- sustavno traženje i izlov ribe na mjestima mrijesta ili zimovnicima,
- konstantno uznemiravanje ribe „ganjanjem“ pomoću live sonara,
- precizno ciljanje kapitalnih primjeraka koji se ne mogu sakriti.
Takav pristup:
- povećava pritisak na riblji fond,
- smanjuje prirodnu šansu ribe za opstanak,
- i dugoročno šteti samim vodama koje ribolovci koriste.
Većini rekreativaca druženje je ispred ulova
Ribolovna etika ispred tehnologije?
Iako je važno naglasiti da u većini europskih i američkih zemalja sonar nije zakonski zabranjen u rekreacijskom ribolovu, zakon nije jedino mjerilo ispravnosti.
Ribolov nije samo lov ribe. On bi prije svega trebao biti:
- boravak u prirodi,
- poštivanje drugih ribolovaca,
- odgovornost prema vodi i ribljem fondu.
Kada tehnologija preuzme ulogu znanja i iskustva, ribolov gubi dio svog smisla. Umjesto izazova, pretvara se u tehničku operaciju.
Štap na jednu, ribolovac na drugu stranu…
Sonar ima svoje mjesto u istraživanju voda, sigurnoj plovidbi i kontroliranim natjecanjima. No u rekreacijskom ribolovu, osobito na slatkovodnim vodama, njegova upotreba otvara ozbiljna etička pitanja. Osobno, nisam baš preveliki ljubitelj sonara u rekreacijskom ribolovu. Pomalo mi suludo izgleda prizor ribolovca u čamcu u kojemu štap gleda na jednu stranu, a ribolovac gleda u ekran na drugoj strani…
Pošten ribolov ne mjeri se količinom tehnologije, već vještinom, strpljenjem i poštovanjem prema prirodi i drugim ribolovcima.
Možda ne možemo (i ne trebamo) sve zakonski zabraniti, ali možemo sami sebi postaviti granice – jer upravo one čine razliku između ribolovca i „korisnika opreme“.