Za velik broj ribiča upravo je klen bio prvi ulov (Foto: Tomislav Lipošćak)
U svijetu sportskog ribolova rijetko koja riba ima status kakav ima klen. Svi ga poznaju, svi su ga barem jednom ulovili, a istovremeno ga se često doživljava kao „usputni ulov“, ribu bez posebne vrijednosti. Ipak, iza te naizgled obične vrste krije se jedna od najprilagodljivijih i biološki najvažnijih riba naših rijeka.
Riba koja odgaja ribiče
Za velik broj ribiča upravo je klen bio prva riba ulovljena na varalicu, kruh, trešnju ili skakavca. On je učitelj strpljenja i promatranja – riba koja kažnjava nespretnost, ali nagrađuje tišinu i preciznost. U tom smislu, klen ima posebnu ulogu u sportskoj zajednici: on je ulaznica u ozbiljniji ribolov.
Biologija preživljavanja
Klen (Squalius cephalus) pripada porodici šarana, ali po ponašanju i inteligenciji često se uspoređuje s pastrvom. Naseljava gotovo sve tipove tekućih voda – od brzih, hladnijih dijelova rijeka do sporijih nizinskih tokova. Hrani se svačime: kukcima, biljnim materijalom, sitnom ribom, pa čak i otpacima koje voda donosi.
Upravo ta prilagodljivost čini ga jednim od ključnih stabilizatora riječnih ekosustava.
Mrijest – osjetljivo razdoblje bez zaštite
Mrijest klena odvija se u proljeće, najčešće od kraja travnja do lipnja, ovisno o temperaturi vode. U tom razdoblju klen se okuplja u plićim, šljunčanim dijelovima rijeka s bržom strujom. Tada je vidljiv, često neoprezan i lak za ulov. I tu dolazimo do ključne činjenice: U Hrvatskoj klen nema propisan lovostaj!
Za razliku od mnogih drugih ciprinida, klen je tijekom mrijesta legalna lovina. To otvara niz pitanja – od bioloških do etičkih.
Za razliku od mnogih drugih ciprinida, klen je tijekom mrijesta legalna lovina (Foto: Tomislav Lipošćak)
Legalno ne znači uvijek i ispravno
Iako zakonski dopušten, izlov klena tijekom mrijesta može imati lokalne posljedice, osobito na manjim rijekama i pritocima. U takvim uvjetima dovoljno je nekoliko aktivnih ribolovaca da se mrijesna jata znatno prorijede.
Sve veći broj sportskih ribiča toga je svjestan i u praksi primjenjuje dobrovoljni “catch & release” upravo u mrijestnom razdoblju, bez obzira na zakon.
Prisutnost zdrave populacije klena često je znak da rijeka još uvijek ima:
- prirodnu strukturu korita
- dovoljno kisika
- razvijenu hranidbenu bazu
Kada klen nestaje – rijeka je već u ozbiljnom problemu.
Vrijeme za raspravu, ne za osudu
Pitanje lovostaja klena nije jednostavno. Njegova brojnost i prilagodljivost često se navode kao argument protiv zaštite, no istovremeno se zanemaruje lokalni pritisak i promjena navika ribolova. Možda rješenje ne leži nužno u potpunom lovostaju, već u:
- regionalnim ograničenjima
- zaštiti mrijesnih zona
- edukaciji ribiča, a ne samo propisima
Kako je klen tretiran u drugim državama – nismo svi isti
Dok je u Republici Hrvatskoj klen bez lovostaja i bez posebne zaštite u mrijestnom razdoblju, praksa u drugim europskim državama pokazuje znatno oprezniji pristup, osobito tamo gdje je sportski ribolov snažno razvijen.
Slovenija, s kojom dijelimo slične riječne sustave i biološke uvjete, uvela je lovostaj na klena u vrijeme mrijesta, najčešće od travnja do kraja svibnja. Naglasak je na zaštiti mrijesnih jata u manjim rijekama i pritocima, gdje je pritisak ribolova najveći.
U Austriji je regulacija još stroža, ali i fleksibilnija. Propisi se razlikuju po pokrajinama, no u većini njih klen ima sezonsku zaštitu ili povećanu minimalnu lovnu mjeru tijekom proljeća. Posebno su zaštićene mrijesne zone, gdje je ribolov u potpunosti zabranjen, bez obzira na vrstu.
Njemačka klena ne smatra bezvrijednom ribom, već važnim dijelom riječnog ekosustava. U većini pokrajina ima definiran lovostaj ili se ribolov u mrijestu ograničava samo na princip „ulovi i pusti“. Kršenje pravila često nosi visoke novčane kazne.
U Češkoj i Slovačkoj klen je tipična sportska riba. Ondje se mrijestni ribolov strogo regulira, a naglasak je na očuvanju starijih, kapitalnih jedinki koje nose najveći reproduktivni potencijal.
Iskusni ribolovci nerijetko ciljano “idu na veće komade” (Foto: Tomislav Lipošćak)
Što nam usporedbe govore?
Zanimljivo je da države s jakom ribolovnom kulturom i razvijenijim sportskim ribolovom ne ukidaju ribolov klena, ali ga u ključnim razdobljima ograničavaju. Time ne štite samo ribu, već i samu budućnost ribolova.
U tom kontekstu, hrvatski model – bez lovostaja, bez regionalnih razlika i bez zaštite mrijesnih zona – sve se češće dovodi u pitanje, osobito među sportskim ribičima koji rijeke doživljavaju dugoročno, a ne sezonski.
Između zakona i savjesti
Upravo zato u Hrvatskoj sve više dolazi do nepisanog pravila: Ono što je legalno, nije nužno i odgovorno.
Sve veći broj ribiča tijekom proljetnog mrijesta svjesno pušta klena, slijedeći praksu koja je u mnogim europskim zemljama već odavno standard, a ne iznimka.
Klen nije „samo riba“. On je učitelj, indikator zdravlja rijeke i važan dio sportsko-ribolovne kulture. Upravo zato zaslužuje više poštovanja nego što mu se često daje – bez obzira na to što zakon trenutno dopušta.
Bistro!