Ričina – rijeka čiji su identitet i vrijednost duboko povezani s ljudima koji uz nju žive (Foto: Spasimo Ričinu)
Zaštita izvora, revitalizacija staništa i uspostava ribogojilišta namijenjenog isključivo autohtonoj pastrvi mogli bi postati ključni koraci u očuvanju ovog ugroženog dijela riječnog ekosustava. Nakon obilaska Ričine s dr. Ivanom Buj s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, otvorena je mogućnost konkretnog zajedničkog djelovanja.
Spasimo Ričinu – borba za očuvanje zavičaja
Portal RiboLov već dulje vrijeme prati nastojanja udruge i inicijative Spasimo Ričinu usmjerene na očuvanje prirodnog toka, staništa i živog svijeta ove rijeke. O toj smo borbi pisali i u članku „Pastrva u Ričini – čudo!”, u kojem smo prenijeli stavove inicijative o važnosti očuvanja domaće potočne pastrve i prirodnih uvjeta u kojima ona opstaje.
No njihova priča nije važna samo zbog zaštite prirode. Ričina, kako je nazivaju u svojem zavičajnom govoru, zapravo je Rječina – rijeka čiji su identitet i vrijednost duboko povezani s ljudima koji uz nju žive. Zato u svojim objavama članovi inicijative njeguju i lokalni čakavski govor, čuvajući riječi, izraze i način pripovijedanja koji su dio njihove baštine. Njihova je poruka tako dvostruka: sačuvati Ričinu kao živi prirodni sustav, ali i sačuvati zavičajni govor od zaborava.
Upravo se na tim načelima temelji i najnovija inicijativa za zaštitu Ričine, u kojoj se stručna znanja, lokalno iskustvo i ljubav prema zavičaju susreću s konkretnim prijedlozima za očuvanje autohtone pastrve.
Sudbina autohtone pastrve ne ovisi samo o kvaliteti vode i očuvanju pojedinih staništa. Za njezin dugoročni opstanak potrebni su sustavan pristup, stručna podrška i suradnja svih institucija i organizacija koje mogu pridonijeti zaštiti riječnog ekosustava. Upravo je to bila glavna tema nedavnog obilaska Ričine, tijekom kojeg se razgovaralo o konkretnim mjerama za očuvanje domaće pastrve.
U obilasku je sudjelovala dr. Ivana Buj s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, stručnjakinja za ihtiologiju koja dobro poznaje probleme s kojima se suočavaju naše autohtone riblje vrste.
Problemi su poznati, ali potrebno je djelovati
Stanje autohtone pastrve na Ričini posljedica je više čimbenika koji se međusobno nadopunjuju. Među najvećim problemima ističu se narušavanje prirodnih staništa zbog hidrotehničkih radova, velike količine nanosa, opterećenje vode otpadnim i oborinskim vodama, krivolov te sve izraženiji rekreacijski pritisak.
Takvi čimbenici mogu ugroziti mjesta pogodna za mrijest, smanjiti kvalitetu životnog prostora i otežati prirodnu obnovu ribljih populacija. Kada je riječ o malim i osjetljivim populacijama autohtone pastrve, posljedice dugotrajnog narušavanja staništa mogu biti posebno ozbiljne.
Zato je nužno povezati zaštitu ribljeg fonda s obnovom prirodnih uvjeta u vodotoku. Samo poribljavanje, bez rješavanja uzroka ugroženosti, ne može osigurati dugoročan opstanak populacije.
Ribogojilište na samom izvoru Ričine?
Jedan od najvažnijih prijedloga o kojima se razgovaralo jest uspostava ribogojilišta namijenjenog isključivo uzgoju autohtone pastrve.
Kao moguća lokacija razmatra se područje samog izvora Ričine, odnosno ograđeni prostor unutar postojećih objekata Vodovoda i kanalizacije (ViK) ili izgradnja novog objekta u njihovoj neposrednoj blizini.
Takvo bi rješenje omogućilo korištenje vode visoke kvalitete i razvoj kontroliranog uzgoja domaće pastrve. Prema iznesenim prijedlozima, proizvodni ciklus vezan uz mrijest traje nekoliko mjeseci, što otvara mogućnost organizacije rada prilagođene prirodnom reprodukcijskom ciklusu vrste.
Pritom je važno naglasiti da bi projekt morao biti stručno razrađen, uz odgovarajuće dozvole, osiguravanje genetske očuvanosti lokalne populacije i uvjete uzgoja koji ne bi ugrozili prirodnu pastrvu u samom vodotoku.
Cilj takvog ribogojilišta ne bi bio samo proizvodnja ribe, nego stvaranje dodatnog alata za dugoročno očuvanje autohtone populacije, u skladu s potrebama i stanjem prirodnih staništa.

dr. Ivana Buj – Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu (Foto: Spasimo Ričinu)
Od izvora do Kukujana: područje koje treba strogo zaštititi
Uz uspostavu ribogojilišta, kao jedan od prioriteta istaknuta je stroga zaštita poteza od izvora Ričine do Kukujana, s posebnim naglaskom na područje od Belih stijena do Kućica.
Na tom se području u budućnosti očekuje revitalizacija više virova, dok se ondje već nalaze manja matična jata kritično ugrožene pastrve. Očuvanje takvih populacija iznimno je važno jer one mogu predstavljati temelj prirodne obnove i dugoročnog očuvanja lokalne pastrve.
Među predloženim mjerama nalazi se i rješavanje problema pregrade na lokaciji Kukujani, kao i postavljanje nadzornih kamera kojima bi se kontrolirao cijeli potez.
Sve zahvate potrebno je planirati uz stručnu procjenu njihova utjecaja na vodni režim, prohodnost vodotoka i riblju populaciju. Zaštita ovog područja trebala bi obuhvatiti i sprečavanje krivolova te drugih aktivnosti koje bi mogle ugroziti osjetljiva staništa.
Revitalizacija i uzgoj moraju ići zajedno
Jedna od ključnih poruka sastanka jest da revitalizacija Ričine i uspostava ribogojilišta ne bi trebale biti dva odvojena projekta, nego dijelovi jedinstvenog plana očuvanja autohtone pastrve.
Obnova izvora i riječnog staništa stvorila bi bolje uvjete za prirodni mrijest i razvoj mladih jedinki, dok bi stručno organizirano ribogojilište moglo pružiti dodatnu podršku očuvanju populacije. Takav pristup ima smisla samo ako se uzgoj provodi odgovorno, uz očuvanje genetskog identiteta lokalne pastrve i jasno definirane ciljeve.
Prema informacijama iznesenima nakon obilaska, postoji mogućnost da bi ribogojilište moglo započeti s radom već ovog ljeta, pod uvjetom da se svi uključeni dionici pravodobno dogovore i pokrenu potrebne aktivnosti.
Ivana Buj i njezin tim s PMF-a spremni su sudjelovati u stručnom dijelu projekta, a sljedeći je korak priprema plana koji bi bio upućen svim relevantnim institucijama i organizacijama.
Među njima su ŠRK Ričina, Javna ustanova Priroda, Vodovod i kanalizacija, Hrvatske vode i ostali dionici čije je sudjelovanje potrebno za provedbu predloženih mjera.
Nacionalni plan obnove prirode kao dodatna prilika
Inicijativa se nadovezuje i na aktivnosti vezane uz Nacionalni plan obnove prirode. Njegov je značaj u tome što otvara prostor za promišljanje mjera koje nisu usmjerene samo na pojedinu vrstu, nego i na obnovu ekosustava o kojima ona ovisi.
U slučaju Ričine to znači da očuvanje pastrve treba promatrati zajedno sa stanjem izvora, kvalitetom vode, prirodnim procesima u vodotoku i očuvanjem ostale autohtone flore i faune.
Upravo takav pristup mogao bi stvoriti uvjete za dugoročnu obnovu prirodnog riječnog sustava, umjesto da se problem rješava samo povremenim intervencijama.
Hoće li se svi dionici okupiti oko zajedničkog cilja?
Stručna podrška postoji, prijedlozi su izneseni, a sada predstoji najvažniji dio – pretvoriti ideje u konkretne aktivnosti.
Posebno je važno uključivanje lokalnog ribolovnog društva. Ivana Buj i njezin tim već surađuju s više ribolovnih društava koja prepoznaju važnost očuvanja autohtone pastrve i njezinih prirodnih staništa. Inicijatori ove aktivnosti nadaju se da će se i ŠRK Ričina aktivno uključiti u projekt.
Uspjeh će ovisiti o spremnosti svih uključenih da zajednički preuzmu odgovornost, usklade svoje aktivnosti i osiguraju uvjete za provedbu predloženih mjera.
Ako se plan ostvari, Ričina bi mogla dobiti čvrste temelje za dugoročnu zaštitu svoje autohtone pastrve. Obnovljena staništa, očuvana matična jata i stručno organiziran uzgoj mogli bi pridonijeti tome da se život u ovom vrijednom riječnom sustavu nastavi obnavljati prirodnim putem.
Autohtona pastrva ne treba samo našu brigu, nego i konkretne poteze. Ričina sada ima priliku napraviti važan korak prema njezinu očuvanju – pod uvjetom da svi koji mogu pomoći sjednu za isti stol i počnu djelovati.


2 komentara