Revitalizacija Rječine: Škotski stručnjak predlaže prirodna rješenja

revitalizacija

Moir je četiri dana analizirao stanje korita Rječine (Foto: Spasimo Ričinu)

Rječina bi mogla postati primjer kako se hrvatske rijeke mogu obnavljati uz poštovanje prirodnih procesa, umjesto da se njihovo korito neprestano pokušava prilagođavati građevinskim zahvatima. Nakon šest godina zalaganja, istraživanja, razgovora s institucijama i upozoravanja na posljedice dosadašnjih intervencija, članovi inicijative Spasimo Ričinu ugostili su škotskog stručnjaka Hamisha Moira, riječnog geomorfologa i inženjera s dugogodišnjim iskustvom u revitalizaciji vodotoka.

Tijekom četverodnevnog obilaska Rječine, od područja Studenskog polja i Dubokog jarka do Hartere, Moir je analizirao stanje korita, posljedice ranijih zahvata i mogućnosti oporavka rijeke. Njegov posjet, omogućen donacijama, trebao bi biti više od još jednog stručnog obilaska: cilj je pokrenuti konkretnu suradnju i otvoriti put cjelovitoj revitalizaciji Rječine.

Kako je izvijestio i Novi list, Moir smatra da rijekama treba omogućiti oporavak kroz obnovu prirodnih procesa, uklanjanje nepotrebnih prepreka i stvaranje prostora u kojem mogu ponovno uspostaviti svoju prirodnu dinamiku. Novi list

Zašto je za Rječinu potreban drukčiji pristup?

Članovi inicijative Spasimo Ričinu smatraju da se problemi ove rijeke ne mogu riješiti nastavkom prakse koja se desetljećima oslanjala ponajprije na građevinske i tehničke zahvate. Prema njihovu iskustvu, takav pristup često rješava pojedinačni problem na jednom mjestu, ali pritom može stvoriti nove poteškoće nizvodno ili uzvodno.

Betoniranje korita, izgradnja obaloutvrda i usmjeravanje vode u ograničene prostore mogu promijeniti brzinu toka, kretanje sedimenta i način na koji rijeka reagira na velike vode. Posljedice se ne moraju pokazati odmah, a njihovo naknadno saniranje može zahtijevati nove radove i dodatna ulaganja.

Upravo je zato važno promijeniti način na koji promatramo rijeke. One nisu samo korita kojima treba što učinkovitije provesti vodu, nego složeni ekosustavi u kojima su povezani vodeni tok, sediment, obale, vegetacija, podzemne vode i živi svijet.

Članovi inicijative pritom otvoreno kritiziraju sustav u kojem se, prema njihovu mišljenju, prevelika važnost pridaje ustaljenim građevinskim rješenjima, dok za prirodnije alternative često nema dovoljno razumijevanja ni spremnosti za promjene. Smatraju da su kratkoročni interesi i inercija institucija predugo imali prednost pred dugoročnom zaštitom rijeke.

Njihov je cilj pokazati da je moguće drukčije: promatrati rijeku kao cjelinu, prepoznati uzroke njezinih problema i intervenirati ondje gdje je to zaista potrebno, a zatim joj omogućiti da najveći dio oporavka odradi sama.

Hamish Moir: rijeka najbolje oblikuje samu sebe

Hamish Moir nije odabran slučajno. Riječ je o stručnjaku koji je velik dio svoje profesionalne karijere posvetio razumijevanju riječnih procesa i obnovi vodotoka. Doktorirao je geomorfologiju na Sveučilištu u Aberdeenu, a 2009. godine suosnovao je škotsku tvrtku CBEC, specijaliziranu za ekološko inženjerstvo i revitalizaciju rijeka. Iskustvo je stjecao na projektima u Škotskoj i drugim europskim zemljama. Novi list

Za članove inicijative Spasimo Ričinu bilo je važno pronaći stručnjaka koji rijeku ne promatra samo kroz nacrte, proračune i građevinske konstrukcije, nego razumije njezino ponašanje na terenu.

Upravo su zato, nakon istraživanja i razgovora s različitim stručnjacima, odlučili pozvati Moira. Kako ističu, u Europi postoji tek nekoliko tvrtki s tako uskom specijalizacijom i dugogodišnjim iskustvom u ovoj vrsti revitalizacije.

Ono što ih je posebno uvjerilo jest njegova sposobnost da na terenu brzo prepozna povezanost između uzroka i posljedica. Njegove procjene ne temelje se samo na teorijskim modelima, već i na višedesetljetnom iskustvu provedbe konkretnih projekata.

Osnovna je ideja jednostavna: umjesto da se rijeku neprestano pokušava ukrotiti novim građevinskim zahvatima, potrebno je razumjeti što joj onemogućuje prirodno funkcioniranje, ukloniti te prepreke gdje je to opravdano i omogućiti joj da se postupno oporavi.

To ne znači odustajanje od stručnog inženjeringa. Naprotiv, takav pristup zahtijeva kvalitetne analize, razumijevanje hidrologije, kretanja sedimenta i utjecaja zahvata na poplavne rizike. Razlika je u tome što se rješenja prilagođavaju rijeci, a ne nastoji se rijeku pod svaku cijenu prilagoditi unaprijed zamišljenom građevinskom obliku.

Od Studenskog polja do Hartere: četiri dana na terenu

Tijekom četverodnevnog obilaska Moir je s predstavnicima inicijative prošao niz problematičnih dionica Rječine, počevši od područja Studenskog polja i Dubokog jarka, a zatim se postupno spuštajući prema donjem toku i Harteri.

Već na početku obilaska, na području Dubokog jarka, posebnu je pozornost privukao način na koji je voda usmjerena preko građevinske konstrukcije. Prema njegovoj prvoj procjeni, takvo rješenje može stvarati vrlo veliku energiju vode u podnožju preljeva, s posljedičnim rizicima od erozije i urušavanja okolnog terena.

Pretpostavio je da je upravo takav način usmjeravanja vode mogao pridonijeti velikom odronu. Ponudio je i moguća rješenja, koja bi trebalo detaljnije predstaviti nakon njihove stručne razrade.

Duboki jarak nije važan samo kao zasebna problematična lokacija. Riječ je o pritoku čije stanje utječe na nizvodni dio Rječine, osobito zbog količine sedimenta koji se pokreće erozijom i zatim prenosi rijekom.

Upravo je to jedna od ključnih poruka cijele inicijative: nije dovoljno sanirati posljedicu ako se uzrok i dalje nalazi uzvodno.

Područje pred Zvirom kao prostor za obnovu

Daljnji obilazak obuhvatio je i dionicu prije Zvira, koju predstavnici inicijative vide kao jedno od područja s velikim potencijalom za povratak prirodnijem stanju.

Moir je ondje objašnjavao kako su pojedini zahvati promijenili funkcioniranje vodotoka, na koji su način građevinske strukture utjecale na prirodne procese i što bi njihovo uklanjanje ili preoblikovanje moglo značiti za oporavak rijeke.

Sudionicima obilaska posebno je bilo vrijedno promatrati kako stručnjak povezuje vidljive promjene u koritu s procesima koji su ih uzrokovali. Umjesto da svaku lokaciju promatra kao izdvojeni problem, analizirao je kako promjene na jednom mjestu utječu na ostatak riječnog sustava.

Takvo razumijevanje nužno je ako se želi postići dugoročno održiva obnova. Rijeka nije skup međusobno nepovezanih dionica koje se mogu sanirati jedna po jedna bez razumijevanja cjeline.

Orihovica i betonirano korito ostavili su snažan dojam

Jedan od najizraženijih dojmova na škotskog stručnjaka ostavili su područje Orihovice te betonirano i popločeno korito.

Prema dojmovima sudionika obilaska, zatečeno stanje izazvalo je veliko iznenađenje. Moir je trebao nekoliko minuta da razmotri ono što je vidio.

Takva reakcija dodatno je učvrstila uvjerenje članova inicijative da je potrebno preispitati dosadašnji način uređivanja Rječine. Pritom ne tvrde da je svaki građevinski zahvat nužno pogrešan, već da se svaki zahvat mora promatrati u kontekstu prirodnih procesa, njegovih stvarnih učinaka i dugoročnih posljedica.

Ričina – rijeka čiji su identitet i vrijednost duboko povezani s ljudima koji uz nju žive (Foto: Spasimo Ričinu)

Zašto je važno omogućiti rijeci da se sama oporavi?

Prema pristupu koji zagovara Moir, prirodna revitalizacija počinje razumijevanjem uzroka degradacije. Potom se uklanjaju ili ublažavaju pritisci koji rijeci onemogućuju oporavak, a potrebni zahvati planiraju se tako da ponovno pokrenu prirodne procese.

To može uključivati uklanjanje nepotrebnih betonskih prepreka i obaloutvrda, obnovu prirodnijeg oblika korita, stvaranje prostora za kontrolirano izlijevanje vode te ponovno uspostavljanje raznolikih uvjeta u riječnom staništu.

Cilj nije stvoriti umjetno uređenu rijeku koja će zauvijek zadržati oblik određen projektom. Cilj je omogućiti rijeci da ponovno razvija vlastitu dinamiku, uključujući raznolike brzine toka, prirodno kretanje sedimenta i raznovrsnija staništa za biljni i životinjski svijet.

Moir je za Novi list naglasio da rijekama treba omogućiti da same oblikuju što veći dio svojeg korita, uz stručnu pomoć ondje gdje im je potrebno vratiti sposobnost prirodnog oporavka. Novi list

Takav pristup može imati i šire koristi. Prirodnija riječna korita i očuvane poplavne zone mogu pridonijeti zadržavanju vode, usporavanju bujičnih valova i smanjenju erozijskih pritisaka. Međutim, svaki zahvat mora biti prilagođen konkretnom vodotoku i provjeren odgovarajućim stručnim analizama.

Za ribolovce i ljubitelje prirode to znači mogućnost stvaranja raznovrsnijih i stabilnijih staništa. Za lokalno stanovništvo znači priliku da se problemi rijeke počnu rješavati uzimajući u obzir cijeli sliv, a ne samo pojedine kritične točke.

Šest godina zalaganja i početak suradnje s Hrvatskim vodama

Posjet škotskog stručnjaka predstavlja važan korak u višegodišnjem radu inicijative Spasimo Ričinu.

Tijekom proteklih šest godina njezini su članovi nastojali upozoriti javnost i nadležne institucije na probleme rijeke. Sudjelovali su na stručnim skupovima i okruglim stolovima, razgovarali sa znanstvenicima i predstavnicima relevantnih ustanova te nastojali otvoriti prostor za drukčiji pristup upravljanju vodotocima.

Put nije bio jednostavan. Prema njihovu iskustvu, bilo je potrebno mnogo vremena da se uspostavi dijalog i da se njihovi argumenti počnu ozbiljnije razmatrati. U međuvremenu su razvili kontakte, upoznali ljude koji se bave sličnim problemima i nastojali svoje stavove potkrijepiti stručnim spoznajama.

Sada se, kako ističu, otvara mogućnost konkretnije suradnje s Hrvatskim vodama.

Posebno je važno što su, nakon obilaska, Hamish Moir i njegovi kolege pripremili kratki stručni dokument u kojem su prikazali zatečeno stanje i predložili moguća rješenja. Dokument bi trebao biti proslijeđen osobama i institucijama koje sudjeluju u odlučivanju o budućnosti Rječine.

To je zasad stručna podloga za daljnje razgovore, a ne potvrda da su predloženi zahvati već prihvaćeni ili da će se odmah početi provoditi. Sljedeći korak bit će razmatranje prijedloga, određivanje prioriteta i dogovor o konkretnim aktivnostima.

Članovi inicijative pritom poručuju da su od početka imali jasnu viziju, ali da su morali postupno graditi put prema njezinoj realizaciji. Smatraju da stručnost i dobre ideje ne bi smjele ovisiti isključivo o formalnim položajima ili institucionalnom statusu onih koji ih iznose.

Od Dubokog jarka prema cjelovitoj revitalizaciji

Plan inicijative jest započeti s gornjim dijelom riječnog sustava, odnosno s dionicama na kojima je moguće provoditi obnovu bez velikih i složenih građevinskih intervencija.

Duboki jarak pritom se izdvaja kao prioritet zbog problema s erozijom, odronima i sedimentom. Logika takvog pristupa jest da se najprije pokušaju riješiti uzroci problema, a tek potom saniraju njihove posljedice na nizvodnim dionicama.

Složeniji građevinski zahvati ostavili bi se za kasnije faze, nakon što se utvrde potrebne mjere i njihovi mogući učinci na cijeli vodotok.

Takav redoslijed ima smisla samo ako ga podupru stručne analize i usklađeno djelovanje svih uključenih institucija. Revitalizacija rijeke nije jednokratan posao, nego proces koji zahtijeva planiranje, praćenje rezultata i spremnost na prilagodbu rješenja stvarnom ponašanju vodotoka.

Uspjeh će se zato mjeriti konkretnim promjenama: smanjenjem štetnih utjecaja na riječnu dinamiku, oporavkom staništa, boljim uvjetima za živi svijet i održivijim upravljanjem vodom i sedimentom.

Može li Rječina postati primjer za druge hrvatske rijeke?

Zaštita Rječine nadilazi lokalne okvire. Ako se na njezinu slivu uspješno razvije model cjelovite revitalizacije, stečena iskustva mogla bi biti korisna i za druge hrvatske rijeke sa sličnim problemima.

Hrvatski vodotoci razlikuju se po geologiji, hidrologiji, režimu protoka i ljudskim pritiscima, pa se rješenja ne mogu jednostavno preslikavati s jedne rijeke na drugu. Ipak, temeljno načelo ostaje isto: prije nego što se posegne za novim građevinskim radovima, potrebno je razumjeti prirodne procese i procijeniti može li se problem riješiti obnovom funkcija riječnog sustava.

Rječina bi tako mogla postati primjer suradnje građanskih inicijativa, stručnjaka i nadležnih institucija. Ne samo zato što bi se na njoj primijenile nove metode, nego i zato što bi pokazala da se dugogodišnji problemi mogu početi rješavati kada postoji spremnost da se saslušaju argumenti, provjere postojeća rješenja i promijeni smjer djelovanja.

Za takav ishod bit će potrebni politička volja, stručna odgovornost, financijska sredstva i kontinuirana suradnja. Jedan posjet ne može riješiti sve probleme Rječine, ali može biti važna prekretnica ako nakon njega uslijede konkretni koraci.

Usprkos svim nedaćama pastrva i dalje opstaje u Rječini (Foto: Spasimo Ričinu)

Zaključak: manje borbe protiv rijeke, više razumijevanja njezinih procesa

Dolazak Hamisha Moira predstavlja važan trenutak za inicijativu Spasimo Ričinu i sve koji smatraju da se rijeke trebaju promatrati kao živi, dinamični ekosustavi.

Nakon šest godina upozoravanja, razgovora i traženja rješenja, pred inicijativom je nova faza u kojoj će biti presudno pretvoriti stručne preporuke u provedive planove i konkretne aktivnosti.

Poruka koju donosi škotski stručnjak jednostavna je, ali zahtijeva promjenu dosadašnjeg načina razmišljanja: rijeci treba omogućiti da ponovno funkcionira što prirodnije, uz stručnu pomoć ondje gdje je ona nužna.

Rijeka nije građevina koju je potrebno jednom zauvijek dovršiti. Ona se mijenja, prilagođava i oblikuje pod utjecajem vode, sedimenta i prostora koji joj je ostavljen.

Zato revitalizacija Rječine nije samo pitanje uklanjanja betona ili saniranja odrona. Riječ je o pokušaju da se ponovno uspostavi ravnoteža između čovjekovih potreba i prirodnih procesa, uz dugoročnu korist za rijeku, njezin živi svijet i ljude koji s njom žive.

A kako poručuju iz inicijative Spasimo Ričinu, posjet škotskog stručnjaka za njih je potvrda da višegodišnji trud može dovesti do konkretnog pomaka. Zahvalili su svim donatorima koji su omogućili njegov dolazak, uz nadu da je ovo tek početak stvarne obnove Rječine.

Portal RiboLov godinama prati borbu za očuvanje Ričine

Portal RiboLov već godinama prati nastojanja inicijative Spasimo Ričinu, koja se zalaže za očuvanje prirodnog toka Rječine, obnovu njezinih staništa i zaštitu autohtone potočne pastrve. Još u srpnju 2021. objavili smo članak „Rječina – zaboravljena kralježnica Kvarnera!”, u kojem smo prenesli riječi karstologa dr. sc. Ive Lučića i otvorili pitanje zanemarene vrijednosti Rječine i šireg područja Dinarskog krša.

U studenome 2022. nastavili smo pratiti rad inicijative tekstom „Pastrva u Ričini – čudo!”, posvećenim opstanku autohtone potočne pastrve i stavu da je za očuvanje divlje populacije najvažnije obnoviti staništa, očuvati kvalitetu vode i spriječiti unošenje alohtonih riba, a ne oslanjati se isključivo na poribljavanje.

Najnoviji nastavak te priče objavili smo 21. listopada 2026. u članku „Spas za autohtonu pastrvu Ričine? Plan zaštite i novo ribogojilište?”, u kojem smo izvijestili o obilasku Ričine s ihtiologinjom dr. Ivanom Buj i prijedlozima za zaštitu izvora, obnovu staništa te očuvanje lokalne pastrve.

Dolazak škotskog stručnjaka Hamisha Moira i otvaranje mogućnosti cjelovite revitalizacije predstavljaju novi korak u toj višegodišnjoj priči. RiboLov će i dalje pratiti razvoj inicijative, stručne prijedloge i poteze nadležnih institucija jer očuvanje Ričine nije važno samo za ribolovce, nego i za prirodnu baštinu cijeloga riječnog sustava.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)