Tko upravlja hrvatskim slatkovodnim ribolovom? Odgovornosti, ovlasti i novac od dozvola – u najavi novog zakona (12)

Hrvatski slatkovodni ribolov počiva na sustavu u kojem su ovlasti i odgovornosti podijeljene između Ministarstva, Hrvatskog športsko-ribolovnog saveza, ovlaštenika ribolovnih prava, županijskih saveza i ribolovnih udruga. No tko u tom sustavu donosi odluke, tko odgovara za stanje ribljeg fonda, tko nadzire provedbu zakona i, možda najvažnije, kako se raspoređuje novac koji uplaćuju ribiči? Ovo su samo neka od pitanja koja su se otvorila u raspravama uoči donošenja novog Zakona o slatkovodnom ribarstvu o kojem već godinu dana pišemo u serijalu “U najavi novog zakona”.

Kupnjom godišnje ribičke dozvole svaki ribič ulazi u sustav koji ima svoju zakonsku, organizacijsku i financijsku strukturu. Dio novca odlazi u državni proračun, dio Hrvatskom športsko-ribolovnom savezu, a dio ostaje ovlašteniku ribolovnog prava. Uz to postoje i dodatne financijske obveze koje određuju sami ovlaštenici.

Pritom se često stječe dojam da Hrvatski športsko-ribolovni savez upravlja cjelokupnim hrvatskim slatkovodnim ribolovom. Međutim, zakonska podjela ovlasti pokazuje znatno složeniju sliku.

U ovom članku razlažemo tko je za što odgovoran, na temelju važećeg Zakona o slatkovodnom ribarstvu, pripadajućih pravilnika i službenih podataka nadležnih institucija.

Analiza se temelji na propisima važećima na dan 5. studenoga 2026. godine. Najavljeni novi Zakon o slatkovodnom ribarstvu još nije donesen.

1. Tko je na vrhu sustava? Ministarstvo određuje pravila i dodjeljuje ribolovna prava

Temeljni propis koji uređuje ovo područje jest Zakon o slatkovodnom ribarstvu (NN 63/2019).

Već prvi članak Zakona jasno određuje njegovu svrhu: racionalno i održivo upravljanje ribljim fondom kopnenih ribolovnih voda, na temelju znanstvenih i stručnih spoznaja iz ihtiologije i ekologije kopnenih voda.

Člankom 8. određeno je da su glavna nadležna tijela za provedbu Zakona Ministarstvo i nadležno tijelo županije.

U praksi, Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva ima nekoliko ključnih odgovornosti:

  • Priprema i provodi zakonski i podzakonski okvir.
  • Određuje granice ribolovnih područja i zona kroz propisani sustav.
  • Raspisuje javne natječaje i dodjeljuje ribolovna prava.
  • Sklapa ugovore s ovlaštenicima ribolovnog prava.
  • Daje suglasnost na planove upravljanja ribljim fondom.
  • Propisuje tehničke mjere, lovostaj, najmanje dopuštene veličine i druga ograničenja.
  • Provodi upravni nadzor nad primjenom Zakona.

Posebno je važan članak 24. Zakona. Prema njemu, ribolovno pravo stječe se odlukom Ministarstva nakon provedenog javnog natječaja.

Ugovor s odabranim ovlaštenikom sklapa se na razdoblje od 20 godina, sukladno članku 25.

To znači da ribolovno pravo ne pripada automatski lokalnoj ribolovnoj udruzi, županijskom savezu ili Hrvatskom športsko-ribolovnom savezu. Ono se stječe na temelju odluke Ministarstva i javnog natječaja.

Važna razlika: Ministarstvo je nositelj regulatornih i upravnih ovlasti, ali neposredno upravljanje ribljim fondom u pojedinoj ribolovnoj zoni povjereno je ovlašteniku ribolovnog prava.narodne-novine.nn.hr+2

2. Ovlaštenik ribolovnog prava – najvažnija odgovornost na terenu

Ako želimo razumjeti kako hrvatski slatkovodni ribolov stvarno funkcionira, potrebno je razumjeti ulogu ovlaštenika ribolovnog prava.

To je pravna ili fizička osoba kojoj je Ministarstvo dodijelilo pravo upravljanja ribljim fondom u određenoj ribolovnoj zoni.

Prema članku 24. stavku 1. Zakona, ovlaštenik upravlja ribljim fondom u svrhu sportskog ribolova i organizira sportski ribolov na temelju plana upravljanja.

Drugim riječima, upravo se na toj razini donosi najveći dio operativnih odluka koje neposredno utječu na svakodnevni ribolov.

Ovlaštenik mora:

  • Osigurati stručno upravljanje ribljim fondom.
  • Izraditi plan upravljanja putem ovlaštene znanstveno-stručne ustanove.
  • Provoditi mjere propisane planom upravljanja.
  • Organizirati i financirati ribočuvarsku službu.
  • Osigurati poribljavanje kada je ono predviđeno planom.
  • Organizirati sportski ribolov.
  • Voditi propisane evidencije o ulovu.
  • Informirati ribiče o pravilima i omogućiti im uvid u važeći plan upravljanja.

Važan je i članak 26. koji propisuje da ovlaštenik mora osigurati stručno upravljanje ribljim fondom. Poslove stručnog upravljanja može obavljati osoba koja je položila odgovarajući stručni ispit.

To je bitna razlika između upravljanja udrugom i upravljanja ribljim fondom. Činjenica da je netko predsjednik ribolovne udruge sama po sebi ne znači da ima stručne kvalifikacije za upravljanje ribljim fondom.

Koliko ima ovlaštenika?

Prema službenoj informaciji Ministarstva, u Hrvatskoj postoji približno 130 ovlaštenika ribolovnog prava, dok djeluje oko 450 aktivnih sportsko-ribolovnih udruga.

To je važan podatak jer pokazuje da broj ribolovnih udruga nije jednak broju nositelja ribolovnog prava. Više udruga može djelovati unutar višeg oblika udruživanja koji je nositelj ribolovnog prava.

3. Plan upravljanja – dokument koji bi svaki ribič trebao moći vidjeti

Plan upravljanja ribljim fondom jedan je od najvažnijih dokumenata cijelog sustava.

Njegova izrada nije prepuštena samom ovlašteniku. Prema članku 29. Zakona, plan izrađuje znanstveno-stručna ustanova iz članka 9., na zahtjev ovlaštenika ribolovnog prava.

Ovlaštenik snosi troškove izrade plana, a Ministarstvo daje suglasnost na izrađeni dokument.

Plan mora sadržavati podatke o ribolovnoj zoni, njezinim vodama, fizičkim, kemijskim i biološkim obilježjima, ribljim vrstama, stanju ribljeg fonda i predviđenim mjerama upravljanja.

Njegova revizija obvezna je svakih šest godina, a u slučaju većih promjena, poput značajnog pomora ribe ili velikih prirodnih nepogoda, može se provesti i ranije.

Posebno je važno da planovi prolaze i postupke usklađivanja s propisima o zaštiti prirode i vodnom gospodarstvu.

To znači da se upravljanje ribljim fondom ne bi smjelo svoditi samo na pitanje koliko ribe treba ubaciti u vodu. Ono mora uzimati u obzir kvalitetu staništa, prirodnu reprodukciju, migracije, sastav ribljih populacija i stanje samog vodotoka.

Tko provodi znanstveno praćenje?

Članak 9. Zakona znanstveno-stručnu podršku povjerava registriranim ustanovama koje obavljaju javnu ovlast.

Njihovi su poslovi:

  1. Izrada planova upravljanja, njihovih revizija i dodataka.
  2. Izrada programa praćenja stanja ribljeg fonda.
  3. Izrada znanstvenih i stručnih studija i procjena stanja ribljeg fonda te predlaganje mjera zaštite.

Važno je razlikovati dva izvora financiranja.

  • Izrada plana konkretne ribolovne zone plaća se iz sredstava ovlaštenika.
  • Program praćenja stanja ribljeg fonda na nacionalnoj razini financira se iz dijela naknade za ribičke dozvole koji pripada državnom proračunu.

Pravilnik o načinu izrade i provođenja plana upravljanja (NN 79/2020) dodatno propisuje metodologiju istraživanja. Uzorkovanje riba može se provoditi električnim agregatima, mrežama, vršama i drugim propisanim metodama, uz primjenu odgovarajućih standarda.

To je posebno važno za budućnost hrvatskog ribolova. Bez kontinuiranog praćenja stanja ribljih populacija teško je utvrditi daju li poribljavanja rezultate, nestaju li pojedine vrste ili se stanje određenih voda pogoršava.

Izvor: Pravilnik NN 79/2020.

4. Hrvatski športsko-ribolovni savez – što mu zakon stvarno povjerava?

Ovo je vjerojatno najvažniji dio za razumijevanje cijelog sustava.

Hrvatski športsko-ribolovni savez (HŠRS) krovna je organizacija sportskog ribolova u Hrvatskoj, ali njegov položaj nije jednak položaju Ministarstva.

Zakon mu člankom 19. izričito daje određene javne ovlasti.

To nisu neograničene ovlasti upravljanja svim ribolovnim vodama, nego zakonom određeni poslovi.

Koje javne ovlasti ima HŠRS?

Prema članku 19. Zakona, Savez:

  1. Organizira i provodi polaganje ribičkih ispita.
  2. Organizira i provodi polaganje ribočuvarskih ispita.
  3. Izdaje uvjerenja o položenim ispitima.
  4. Vodi upisnike izdanih uvjerenja.
  5. Izdaje uvjerenja bez ponovnog polaganja osobama koje ispunjavaju zakonske uvjete.
  6. Na zahtjev ovlaštenika izdaje iskaznice i značke ribočuvara uz naknadu.
  7. Određuje obrasce iskaznica, značke i odore ribočuvara.
  8. Ovlaštenicima izdaje i raspodjeljuje dnevnike rada ribočuvara, obrasce zapisnika i potvrda o privremenom oduzimanju opreme i ulova.
  9. Izdaje odobrenja za natjecanja u sportskom ribolovu.
  10. Određuje pravila natjecanja u sportskom ribolovu.

To je značajan skup javnih ovlasti, posebno u području obrazovanja ribiča i ribočuvara te organizacije natjecateljskog sportskog ribolova.

Međutim, iz ovoga proizlazi i važna razlika:

HŠRS ne dodjeljuje ribolovna prava, ne sklapa dvadesetogodišnje ugovore s ovlaštenicima, ne daje konačnu suglasnost na planove upravljanja i nije tijelo koje provodi državni upravni nadzor nad cijelim sustavom.

Te ovlasti pripadaju Ministarstvu.

Gdje je onda stvarna uloga Saveza?

Osim zakonom određenih javnih ovlasti, Savez ima i važnu organizacijsku ulogu u povezivanju ribolovnih udruga, županijskih saveza i ovlaštenika koji su njegovi članovi.

Njegova uloga u razvoju sportskog ribolova, obrazovanju, natjecanjima i predstavljanju hrvatskog ribolova na međunarodnoj razini ne treba se podcjenjivati.

No, kada govorimo o odgovornosti za stanje ribljeg fonda u konkretnoj rijeci ili jezeru, potrebno je razlikovati odgovornost Saveza od odgovornosti ovlaštenika ribolovnog prava.

Zakon tu odgovornost neposredno veže uz ovlaštenika.

5. Županijski savezi i ribolovne udruge – tko koga predstavlja?

Hrvatski sustav organiziran je kroz više razina udruživanja.

U praksi se najčešće susreće sljedeća struktura:

Ova shema prikazuje uobičajenu organizacijsku strukturu, a ne obvezan lanac upravljanja u svakoj ribolovnoj zoni.

Zašto je to važno?

Zato što se u određenim slučajevima nositelj ribolovnog prava može nalaziti na višoj organizacijskoj razini. Primjerice, županijski savez ili zajednica može biti ovlaštenik ribolovnog prava, dok lokalne udruge provode dio aktivnosti na terenu.

Prema Pravilniku o ribičkim dozvolama, NN 139/2020, ako je ovlaštenik viši oblik udruživanja, prodaju dozvola u njegovo ime može obavljati i njegova članica koju je ovlastio.

Dakle, lokalna udruga može biti mjesto na kojem ribič kupuje dozvolu, plaća članarinu i sudjeluje u aktivnostima, ali to ne znači nužno da je upravo ta udruga nositelj ribolovnog prava.

Što bi ribiči trebali znati?

Svaki bi ribič trebao moći dobiti jasne odgovore na sljedeća pitanja:

  • Tko je ovlaštenik ribolovnog prava na vodi na kojoj lovi?
  • Je li njegova udruga nositelj prava ili članica višeg saveza?
  • Tko donosi odluke o poribljavanju?
  • Tko organizira i plaća ribočuvarsku službu?
  • Gdje može vidjeti plan upravljanja?
  • Kome se može obratiti ako smatra da se plan ne provodi?

To nisu samo organizacijska pitanja. To su pitanja odgovornosti i transparentnosti.

6. Tko nadzire rad sustava i tko kažnjava nepravilnosti?

Nije isto upravljati ribljim fondom, nadzirati provedbu zakona i kontrolirati ponašanje pojedinog ribiča.

Zakon te poslove razdvaja.

Ministarstvo – upravni nadzor

Prema članku 55., Ministarstvo obavlja upravni nadzor nad provedbom Zakona i propisa donesenih na temelju njega.

Ribarska inspekcija i druga državna tijela

Članak 56. određuje da inspekcijski nadzor obavljaju:

  • Ribarski inspektori.
  • Ovlašteni državni službenici Ministarstva.
  • Ovlašteni službenici Ministarstva unutarnjih poslova.
  • Ovlašteni službenici nadležni za unutarnju plovidbu i more.
  • Carinska uprava.
  • Ovlašteni službenici nadležni za vodno gospodarstvo.
  • Veterinarski i granični veterinarski inspektori u dijelu sljedivosti proizvoda ribarstva.

Neposredni nadzor u određenim područjima obavljaju i čuvari prirode, vodočuvari te ovlašteni službenici županija.

A što je s ribočuvarima?

Ribočuvari su važan dio sustava zaštite ribljeg fonda. Njih angažira ovlaštenik ribolovnog prava, a njihov rad mora biti organiziran i dokumentiran.

Njihova je zadaća nadzirati poštivanje ribolovnih pravila i postupati u okviru ovlasti koje im zakon daje.

Važno je, međutim, razlikovati ribočuvara od ribarskog inspektora. Ribočuvar nije državni inspektor i nema automatski sve ovlasti koje pripadaju inspekcijskim službama.

Upravo se na ovom mjestu vidi zašto sustav mora imati učinkovitu suradnju između ovlaštenika, ribočuvara i državnih tijela.

7. Novac od ribičkih dozvola – kako se dijeli i kome pripada?

Ovo je možda najzanimljiviji dio cijele priče, jer svaki ribič koji kupuje dozvolu izravno sudjeluje u financiranju sustava.

Temeljna odredba nalazi se u članku 44. Zakona o slatkovodnom ribarstvu.

Zakon propisuje da se naknada za ribičke dozvole dijeli na tri dijela:

Primjer: gdje odlazi 13,27 eura godišnje naknade?

Prema službenim podacima Ministarstva, naknada za godišnju ribičku dozvolu iznosi 13,27 eura.

Ako primijenimo zakonsku raspodjelu, dobivamo:

PrimateljUdioIznos
Državni proračun40%5,31 €
HŠRS40%5,31 €
Ovlaštenik ribolovnog prava20%2,65 €
Ukupno100%13,27 €

Ovo je prikaz raspodjele zakonske naknade, a ne ukupnog iznosa koji ribič plaća prilikom kupnje dozvole.

Važno: 13,27 eura nije ukupna cijena godišnjeg ribolova

Ovdje dolazimo do dijela koji često izaziva pitanja među ribičima.

Članak 44. stavak 3. Zakona daje ovlašteniku ribolovnog prava mogućnost da svojim internim aktom samostalno odredi dodatna sredstva za financiranje obveza koje ima u provedbi ribolovnog prava.

Ta sredstva mogu obuhvaćati financiranje:

  • Poribljavanja.
  • Organizacije i rada ribočuvarske službe.
  • Provedbe plana upravljanja.
  • Organizacije sportskog ribolova.
  • Drugih zakonskih i operativnih obveza.

Pravilnik o ribičkim dozvolama u članku 5. dodatno određuje da ta sredstva mogu uključivati i članarinu Savezu te članarinu ovlašteniku odnosno njegovoj članici, primjerice lokalnom ribolovnom društvu.

Ovlaštenik mora visinu tih sredstava odrediti internim aktom najkasnije do 1. prosinca tekuće godine za sljedeću godinu i objaviti je na svojoj mrežnoj stranici.

Kod dnevnih, trodnevnih i sedmodnevnih dozvola također se mogu određivati posebna sredstva za financiranje obveza ovlaštenika, ali bez obveze članstva u Savezu i udruzi.

To znači da ukupni trošak za ribiča može biti znatno veći od zakonske naknade za samu dozvolu.

Ovdje je važno razlikovati tri stvari:

  1. Naknadu za ribičku dozvolu koju propisuje država.
  2. Sredstva za financiranje obveza ovlaštenika koja određuje ovlaštenik svojim internim aktom.
  3. Članarine koje se uključuju u financijske obveze prema pravilima za kupnju godišnje dozvole.

Izvor: Pravilnik o ribičkim dozvolama, NN 139/2020.

8. Koliko novca prolazi kroz sustav?

Da bismo razumjeli financijsku težinu cijelog sustava, možemo napraviti jednostavan ilustrativni izračun.

Ako bi, primjerice, 20.000 ribiča kupilo godišnju dozvolu po cijeni od 13,27 eura, samo od zakonske naknade prikupilo bi se:

Ilustrativni ukupni prihod od godišnjih dozvola

265.400 €

20.000 dozvola × 13,27 €

PrimateljIznos
Državni proračun106.160 €
HŠRS106.160 €
Ovlaštenici53.080 €

Ovo nije podatak o stvarno prodanim dozvolama niti o stvarnim prihodima u 2026. godini. To je matematički primjer koji pokazuje razmjere financiranja.

Stvarni prihodi ovise o broju prodanih godišnjih i dnevnih dozvola te drugim kategorijama dozvola.

Što se financira iz pojedinih dijelova?

Državni dio – 40 posto

Sredstva se namjenski koriste za financiranje programa praćenja stanja ribljeg fonda. To bi trebalo osigurati stručnu podlogu za donošenje odluka o upravljanju vodama i ribljim populacijama.

Dio Saveza – 40 posto

Sredstva su namijenjena provođenju javnih ovlasti iz članka 19., unapređenju sportskog ribolova i edukaciji.

To uključuje zakonom propisane poslove u području ribičkih i ribočuvarskih ispita, evidencija, natjecanja i druge povezane aktivnosti.

Dio ovlaštenika – 20 posto

Ovaj dio ima izravnu namjenu financiranja planova upravljanja, njihovih revizija i dodataka, edukacije i informatizacije.

Međutim, uz taj iznos ovlaštenik ima i dodatne izvore financiranja kroz sredstva koja prikuplja od ribiča.narodne-novine.nn.hr+1

9. Financijska transparentnost – koliko ribiči mogu provjeriti?

Ovdje se otvara važno pitanje koje nije samo pitanje zakonskih odredbi, nego i povjerenja unutar ribolovne zajednice.

HŠRS i ribolovne udruge djeluju kao neprofitne organizacije, a njihovo financijsko poslovanje uređeno je Zakonom o financijskom poslovanju i računovodstvu neprofitnih organizacija.

Taj zakon propisuje:

  • Obvezu vođenja financijskih evidencija.
  • Izradu i izvršavanje financijskih planova.
  • Sastavljanje godišnjih financijskih izvještaja.
  • Javnu objavu godišnjih financijskih izvještaja.
  • Nadzor nad financijskim poslovanjem i namjenskim korištenjem sredstava.

Članak 37. propisuje javnu objavu godišnjih financijskih izvještaja putem Registra neprofitnih organizacija, dok članak 38. uređuje financijski nadzor Ministarstva financija.

Izvor: Zakon o financijskom poslovanju i računovodstvu neprofitnih organizacija i Ministarstvo financija – Neprofitne organizacije.

Međutim, postojanje javnih financijskih izvještaja ne znači automatski da ribič iz njih može jednostavno vidjeti koliko je od njegove dozvole izdvojeno za određeni program, koliko je potrošeno na edukaciju, natjecanja, administraciju ili druge aktivnosti.

Zato bi bilo korisno kada bi HŠRS, ali i ovlaštenici ribolovnih prava, uz zakonski obvezne izvještaje objavljivali i jednostavne godišnje preglede namjenskog korištenja sredstava prikupljenih od dozvola.

Primjerice:

  • Koliko je sredstava prikupljeno od dozvola?
  • Koliko je dozvola prodano?
  • Koliko je sredstava utrošeno na ribičke i ribočuvarske ispite?
  • Koliko na edukaciju?
  • Koliko na razvoj natjecateljskog ribolova?
  • Koliko na unapređenje sustava i informatizaciju?

Isto bi trebalo vrijediti i za ovlaštenike. Ribič bi trebao moći vidjeti koliko je novca prikupljeno za konkretnu ribolovnu zonu, koliko je uloženo u poribljavanje, koliko u ribočuvarsku službu, a koliko u druge obveze.

Transparentnost nije samo objava završnog financijskog izvještaja. Ona podrazumijeva i razumljivo objašnjenje kako se novac koji ribiči uplaćuju pretvara u konkretne rezultate na vodi.

10. Županije – njihova uloga nije samo administrativna

Županije imaju određenu ulogu u sustavu slatkovodnog ribarstva, ali ona se razlikuje od uloge Ministarstva i ovlaštenika.

Zakon ih prepoznaje kao nadležna tijela u provedbi pojedinih odredbi.

Posebno je zanimljiv gospodarski ribolov.

Prema članku 44. stavku 1., naknade za gospodarski ribolov prihod su proračuna županije na čijem se području ribolov obavlja, a koriste se namjenski za unapređenje slatkovodnog ribarstva.

To otvara još jedno važno pitanje: koliko se tih sredstava stvarno vraća u razvoj slatkovodnog ribarstva, na koje projekte i prema kojim kriterijima?

Upravo bi transparentniji pregled korištenja tih sredstava bio koristan za cijelu ribolovnu zajednicu.

11. Tko je za što odgovoran? Pregled cijelog sustava

Nakon analize zakonskih odredbi može se prilično jasno prikazati podjela odgovornosti.

SudionikGlavne odgovornosti
MinistarstvoZakoni, pravilnici, dodjela prava, suglasnosti, upravni nadzor
ŽupanijePoslovi iz županijske nadležnosti, gospodarski ribolov i pripadajuće naknade
HŠRSJavne ovlasti, ispiti, evidencije, natjecanja, edukacija
Ovlaštenik ribolovnog pravaUpravljanje ribljim fondom i organizacija ribolova
Znanstveno-stručne ustanovePlanovi upravljanja, istraživanja i monitoring
Županijski saveziOrganizacijsko povezivanje i predstavljanje članica
Ribolovne udrugeLokalni rad, članstvo, natjecanja i aktivnosti na terenu
RibočuvariNeposredni nadzor u okviru zakonskih ovlasti
RibičiPoštivanje propisa, evidencija ulova i odgovorno ponašanje

Iz ove podjele proizlazi da hrvatski slatkovodni ribolov nema jednog upravitelja koji odlučuje o svemu.

Riječ je o sustavu podijeljenih nadležnosti, u kojem svaki sudionik ima određene zakonske ili organizacijske odgovornosti.

12. Što bi trebalo otvoriti u raspravi o novom Zakonu?

Ribo-Lov već dulje prati pripremu novog Zakona o slatkovodnom ribarstvu. Ministarstvo je u listopadu 2026. potvrdilo da je nacrt prijedloga zakona izrađen, da se prikupljaju mišljenja tijela državne uprave te da nakon toga slijedi javno savjetovanje. Očekivanje Ministarstva jest da će prijedlog do kraja 2026. biti na Vladi. To još ne znači da je zakon donesen.

Upravo bi novi zakon trebao biti prilika za razjašnjavanje odnosa i odgovornosti unutar sustava.

Na temelju ove analize izdvojio bih osam pitanja koja zaslužuju posebnu pozornost.

1. Treba li preciznije definirati odgovornost HŠRS-a?

  • Treba jasno razgraničiti njegove javne ovlasti, organizacijske zadatke i odgovornost za razvoj sportskog ribolova.

2. Treba li uvesti obvezu detaljnijeg godišnjeg izvještavanja o korištenju sredstava od dozvola?

  • Posebno je važno prikazati kako se troši 40 posto naknade koja pripada Savezu.

3. Treba li ovlaštenike obvezati na javnu objavu detaljnog godišnjeg izvještaja o radu?

  • Ribiči bi trebali imati jednostavan uvid u prihode i ulaganja u ribolovnu zonu kojom se upravlja.

4. Treba li dodatno urediti odnos između ovlaštenika ribolovnog prava i lokalnih ribolovnih udruga?

  • Posebno u situacijama kada je nositelj ribolovnog prava županijski savez ili zajednica, a svakodnevne aktivnosti obavljaju lokalne udruge.

5. Treba li unaprijediti sustav znanstvenog praćenja ribljeg fonda?

  • Potrebno je osigurati redovitost istraživanja, dostupnost rezultata i usporedivost podataka kroz godine.

6. Treba li bolje povezati upravljanje ribljim fondom i upravljanje vodama?

  • Poribljavanje ne može nadomjestiti uništena staništa, prepreke migraciji riba, onečišćenje i promjene vodnog režima.

7. Treba li ojačati stručne kapacitete ovlaštenika?

  • Upravljanje ribljim fondom zahtijeva znanje iz biologije, ekologije, ihtiologije i gospodarenja vodama, a ne samo organizacijsko iskustvo.

8. Treba li uvesti jasnije mehanizme sudjelovanja ribiča u donošenju odluka?

  • Ribiči nisu samo kupci dozvola. Oni su neposredni korisnici voda, često i najbolji poznavatelji lokalnih promjena, pa bi njihov doprinos trebalo sustavno uključivati.

13. Zaključak: Tko zapravo upravlja hrvatskim slatkovodnim ribolovom?

Odgovor na naslovno pitanje nije jedno ime niti jedna institucija.

Ministarstvo određuje pravila i dodjeljuje ribolovna prava. HŠRS obavlja zakonom određene javne ovlasti i ima važnu ulogu u organizaciji sportskog ribolova. Ovlaštenici ribolovnih prava neposredno upravljaju ribljim fondom u svojim zonama. Znanstveno-stručne ustanove osiguravaju stručnu podlogu, dok županije, udruge i ribočuvari sudjeluju u različitim dijelovima sustava.

Takva podjela sama po sebi nije problem. Naprotiv, može omogućiti da se nacionalna pravila provode uz uvažavanje lokalnih specifičnosti.

Međutim, sustav podijeljenih ovlasti zahtijeva i jasno definiranu odgovornost.

Ako se stanje ribljeg fonda pogoršava, ako se planovi upravljanja ne provode ili ako ribiči ne vide rezultate ulaganja, mora biti jasno tko je odgovoran za pojedini problem i tko je dužan reagirati.

Posebno je važno pitanje financiranja. Ribiči svake godine izdvajaju sredstva za sustav koji bi trebao osigurati očuvanje ribljeg fonda, kvalitetnije upravljanje vodama i razvoj sportskog ribolova.

Zato imaju pravo znati ne samo koliko plaćaju, nego i kako se njihov novac koristi.

Novi Zakon o slatkovodnom ribarstvu ne bi trebao biti samo prilika za promjenu pojedinih tehničkih odredbi. Trebao bi biti prilika za izgradnju transparentnijeg, stručnijeg i odgovornijeg sustava u kojem će se jasno znati tko odlučuje, tko provodi, tko nadzire i tko za svoj rad odgovara.

Jer konačni rezultat rada cijelog sustava ne bi se trebao mjeriti brojem izdanih dozvola, održanih natjecanja ili provedenih poribljavanja.

Trebao bi se mjeriti stanjem naših rijeka, jezera i ribljih populacija te povjerenjem ljudi koji o njima skrbe.

Izvori i zakonska podloga

Za ovaj članak korišteni su primarni zakonski i službeni izvori:

  1. Zakon o slatkovodnom ribarstvu – NN 63/2019 – osobito članci 8., 9., 18.–20., 24.–30., 31., 44., 55. i 56.
  2. Pravilnik o ribičkim dozvolama – NN 139/2020 – posebno članci 4., 5. i 10.
  3. Pravilnik o načinu izrade i provođenja plana upravljanja – NN 79/2020.
  4. Ministarstvo poljoprivrede – Sportski ribolov na slatkim vodama.
  5. Portal gov.hr – Sportski ribolov na slatkim vodama.
  6. Zakon o financijskom poslovanju i računovodstvu neprofitnih organizacija.
  7. Ministarstvo financija – Neprofitne organizacije.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)