Pravna regulacija sportskog i rekreacijskog ribolova u zemljama EU

EU nema jedinstvenu regulaciju, ona je nacionalna nadležnost svake države članice.

U Europskoj uniji ne postoji jedinstveni model izdavanja i prodaje dozvola za sportski i rekreacijski ribolov na slatkovodnim vodama. Budući da se često postavljaju pitanja nadležnosti i regulacije općenito, istražili smo malo kakva je regulacija u zemljama EU.

Nedostatak jedinstvene EU regulative – nacionalna nadležnost

EU definira okvir u okviru Zajedničke ribarstvene politike (Common Fisheries Policy), ali ona se primarno odnosi na gospodarski ribolov i očuvanje morskih resursa. Športski ribolovne dozvole za slatkovodni ribolov ostaju u nadležnosti država članica, bez centralizirane regulacije.

U mnogim državama (i izvan EU) rekreacijski i sportski ribolov jesu pravno prepoznati, ali nisu uvijek odvojeni kao dvije posebne kategorije.

  • Rekreacijski ribolov – ribolov u slobodno vrijeme radi užitka, opuštanja, ponekad hrane za osobne potrebe. Najčešće ga prakticiraju građani i turisti, bez natjecateljskog karaktera.
  • Sportski ribolov – ribolov u sklopu sportskih udruga i saveza, često vezan za natjecanja (lokalna, nacionalna, međunarodna). Uključuje pravila sportskih saveza (npr. CIPS, FIPSed).

U praksi se rekreacijski i sportski ribolov često preklapaju – isti čovjek može vikendom loviti rekreativno, a drugog dana sudjelovati na sportskom natjecanju.

Nadležnost u EU

EU nema jedinstvenu regulaciju, ovo je isključivo nacionalna nadležnost svake države članice. Općenito, rekreacijski ribolov uređuju državna ministarstva (poljoprivrede, okoliša, ribarstva) kroz zakone o slatkovodnom ribolovu i pravilnike. Sportski ribolov koordiniraju sportski savezi (na nacionalnoj razini), ali i dalje pod nadzorom ministarstva jer se radi o korištenju ribolovnog prava.

U većini država nema posebne dozvole za sportski ribolov – razlika je više organizacijska (savezi, natjecanja) nego pravna. Izuzetak su pojedine zemlje (npr. Njemačka, Češka) gdje sportski ribolov može zahtijevati dodatne certifikate ili članstvo u savezu, ali rekreativna i sportska dozvola pravno su povezane.

Razlika je više organizacijska (savezi, natjecanja), nego pravna

Primjeri prema pojedinim državama

Pokušali smo pronaći primjere iz drugih zemalja. U nastavku prenosimo informacije prema dostupnim podacima (postoji mogućnost i detaljnije razrade, preneseno samo ono dostupno na web-u).

Hrvatska

  • Dozvole se izdaju preko ovlaštenika ribolovnog prava, najčešće lokalnih udruga ili saveza. Ministarstvo poljoprivrede formalno izdaje, a prodaju ih lokalni upravitelji.
  • Održava se raspodjela novca iz prihoda:
    • 40 % u državni proračun (za praćenje ribljeg fonda),
    • 20 % za ovlaštenike ribolovnog prava (upravljanje, edukacija, informatika),
    • 40 % za HŠRS (javno djelovanje, razvoj sportskog ribolova)

Slovenija

  • Ne postoji nacionalna dozvola — kupuje se licenca kod lokalnog ribolovnog kluba (tzv. “ribiška družina”). Neki klubovi rade preko platforme Ribiške Karte, dok drugi imaju vlastitu online prodaju

Švedska

  • Dosta raznolika praksa, neke vode su bez licence (npr. pet najvećih jezera i obala), dok su u drugima dozvole obavezne i izdaju ih lokalni upravitelji ili klubovi

Njemačka

  • Svaka savezna pokrajina (Bundesland) uredila je svoj sustav. Dozvola se zove “Angelschein” i obično se traži tečaj i ispit. Dnevne karte (“Tageskarte”) izdaju vlasnici voda ili ribolovni klubovi

Belgija (Valonija i Flandrija)

  • U Flandriji se dozvola (Visverlof) može kupiti na pošti. Postoje dvije opcije: osnovna (s ograničenjima) i “velika” s više prava — cijene su otprilike 15,85 € i 50,85 €

Francuska

  • Neki izvori navode cijene od 100 € za godišnju licencu s nacionalnim pokrivanjem; regionalne opcije su jeftinije (oko 65 €)

Češka

  • Za turiste postoji opcija kraćih dozvola (npr. 30-dnevne), mogu se kupiti u općinama, dok za određene lokalne vode treba ići u ribolovni savez, uz eventualni ispit
“Tko prodaje” i “Tko uzima prihod”?

Prihodi iz dozvola često se raspodjeljuju između države, lokalnih upravitelja i sportskih saveza, ovisno o zemlji i specifičnoj regulativi.

Država / RegijaTko prodaje dozvole?Tko uzima prihod?
HrvatskaNositelji ribolovnog prava (putem udruga)40 % država, 20 % upravitelji, 40 % HŠRS
SlovenijaLokalni klubovi (ribiške družine)Klubovi / lokalne zajednice
ŠvedskaLokalni upravitelji, neki besplatnoLokalne uprave
NjemačkaPokrajine + klubovi; potrebno polaganje ispitaPokrajine i klubovi
BelgijaPošta ili lokalne institucijeRegionalni ribolovni sustav
FrancuskaNacionalni i regionalni saveziSavezi/regije
ČeškaOpćine i ribolovni savezLokalne vlasti / savezi

Napomena: Budući da smo glavninu podataka sakupili pretraživanjem dostupnih informacija na web-u, postoji mogućnost da dio podataka nije potpun, odnosno da postoje i dodatne regulacije i opcije. Bit ćemo zahvalni svima koji dopune ovaj članak dodatnim informacijama.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)