Svaka nova sezona lova na lignje i ostale glavonošce pokreće “ludnicu” kod ribolovaca. Kupuju se razno razni tipovi varalica, različitih akcija, brzina kojom tonu i boja. Boje su priča za sebe. Svaki ribolovac ima svoju teoriju, svoju “tajnu” kombinaciju i paletu boja koja radi najbolje. No, vide li i raspoznaju li glavonošci boje?
Daltonisti ili ipak ne?
U očima glavonožaca pronalazimo samo jednu vrstu fotoreceptora. Logičan zaključak bio bi da su onda daltonisti jer bi po tome svijet oko sebe promatrali samo u sivim tonovima i nijansama. Međutim, njihovo svojstvo kamuflaže i prilagođavanja boje tijela okolini te čak i međusobna komunikacija i signaliziranje putem brojnih uzoraka boja tijela, navode nas na drugačije razmišljanje. Vjerojatno baš i nisu daltonisti…
Pojam “vid” uzmite s rezervom
Da ne duljimo previše, dva su objašnjenja vezana uz vid glavonožaca. Ovo “vid” uzmite s rezervom. Barem za onu definiciju vida koju uzimamo zdravo za gotovo. Prvo objašnjenje je da oni “vide” preko svoje kože (Wardill i sur. 2015). Drugo je da koriste tzv. kromatsku aberaciju (Stubbs i Stubbs 2016).
“Vid” pomoću kože?
Za “vid” pomoću kože zaslužni su opsini. Riječ je o fotoosjetljivim molekulama koje se nalaze u njihovom plaštu ili koži i najvjerojatnije putem njih detektiraju svjetlost. Međutim, riječ je o molekulama koje su poput onih u očima pa još uvijek nije do kraja jasno kako bi im iste pomogle da boje raspoznaju bolje od očiju.
Opsini bi trebali biti zaslužni za kamuflažu i prilagođavanje boje tijela okolini
Neobični oblici zjenica – moćan alat?
Kromatska aberacija je diferencijalno savijanje svjetlosti različitih valnih duljina (boja). Tako prizma razdvaja bijelo svjetlo i to je razlog zbog kojeg, kada vam okulist “proširi oči”, osim što stvari postaju mutne, vidite i duge oko stvari. Svjetlost različitih valnih duljina koja prolazi kroz leću ima različite žarišne točke. Za većinu organizama i za optičke uređaje koje je napravio čovjek, kromatska aberacija je problem koji treba svesti na minimum.
Pretpostavka o kromatskoj aberaciji kod glavonožaca nam govori da oni, umjesto da je izbjegavaju, koriste je i poboljšavaju. Čine to koristeći specifične oblike zjenica izvan osi. Ovo poboljšanje omogućuje im otkrivanje boje praćenjem zamućenja slike kako se fokus mijenja. Računalni modeli pokazuju da je ova metoda otkrivanja slike moguća.
Ovakva upotreba kromatske aberacije mogla bi objasniti zašto glavonošci imaju tako bizarne oblike zjenica. Zjenica kod nekih hobotnica je izduženi prorez, a kod sipa je oblika slova W.
50 nijansi sive boje
Iako su vršena brojna istraživanja, još uvijek nemamo točan odgovor na pitanje kako glavonošci mogu vidjeti boje, unatoč tome što izgledaju kao daltonisti. Kontraste očito dobro uočavaju. Što se boja tiče, možda saznamo u budućnosti. Do tada, zabavljajmo se odabirom boja varalica i teorijama o 50 nijansi sive boje…