Ovih dana portali su puni senzacionalističkih natpisa potaknutih snimkom čopora vukova koji napada čopor divljih svinja i na koncu uspješno savladava jednu od njih. Lovci iz Donjeg Lapca medijima su dostavili snimku na kojoj je vidljiv cijeli događaj.
Horor, zastrašujuće, uznemirujuće!
Ono što je zajedničko većini naslova i članaka koji prate ovaj događaj jesu senzacionalistički naslovi i komentari poput: “Horor snimka iz Like”, “Uznemirujući zvukovi”, “Krvavi napad” i slično…
Nezainteresiranom čitatelju ili onom needuciranom (a takvih je u posljednje vrijeme sve više) od ovakvih se naslova diže kosa na glavi i doživljavaju ih s dozom zgražanja i osude.
Gdje smo pogriješili kao sustav ili društvo u cjelini?
Čitajući natpise u medijima i pojedine komentare, pitam se gdje smo pogriješili kao sustav ili društvo u cjelini? Kako smo u samo nekoliko desetaka godina od prirodnog odnosa i procesa u prirodi napravili sablazan!?
Ekosustavi ovise o samoregulaciji
Definicija ekosustava jest da je riječ o prirodnoj zajednici živih organizama i nežive prirode koji međusobno djeluju na jednome staništu, a izmjena tvari između njih je kružna.
Načelo samoregulacije ili održavanja broja pripadnika na optimalnoj razini najbitnije je za opstanak ekosustava. Svaka promjena jednoga dijela ekosustava uzrokuje promjene u ponašanju cjeline. Možemo reći da su ekosustavi povezani ciklusi lančanih reakcija.
Održavanje broja pripadnika ekosustava na optimalnoj razini najbitnije je za njegov opstanak
Predacija – specifična vrsta simbiotskog odnosa
Međusobni odnosi ili djelovanje između članova ekosustava može se promatrati i kroz hranidbeni lanac. Da previše ne kompliciramo, na vrhu lanca nalaze se grabežljivci ili predatori. Predacija je specifična vrsta simbiotskog odnosa jer je odnos predatora i plijena dugoročan i blizak unutar ekosustava. To je prilično uzajamno za obje vrste, i grabežljivce i plijen, jer zahvaljujući predatorima populacija obiju postiže ravnotežu koja se održava tijekom vremena.
U praksi, grabežljivac utječe na one bolesne ili manje sposobne pojedince u populaciji plijena, čime se postiže zajednička korist, kako za grabežljivce tako i za plijen, jer jedan hrani i uravnotežuje zdravu populaciju drugih.
Priroda savršeno regulira odnose
Priroda je savršeno regulirala odnose predatora i plijena i njihovih populacija. I ti ciklusi funkcioniraju gotovo savršeno, naravno, sve dok se čovjek svojim djelovanjem ne umiješa.
Naime, predatori kontroliraju populaciju plijena, što omogućava da se broj predatora poveća. Povećanje populacije predatora rezultira smanjenjem populacije plijena jer grabežljivci konzumiraju plijen. Ovaj gubitak plijena tada dovodi do smanjenja broja grabežljivica, što omogućava da plijen raste. Nastavak je ciklus koji omogućuje da ekosustav ostane stabilan. I tako u krug.
Evolucijski napredak kroz predaciju
Osim što je priroda osigurala ciklus samoregulacije, osigurala je i evolucijski napredak. Plijen konstantno mora razvijati obranu za borbu ili izbjegavati predatore kako bi preživio i razmnožavao se. Također, i predatori moraju razviti načine za nadmudrivanje plijena kako bi osigurali hranu i opstanak svoje populacije. Na taj način opstaju najsposobniji i najprilagodljiviji.
U prirodi opstaju najsposobniji i najprilagodljiviji
Jedino čovjek vraća evoluciju “unatrag”
Jedino čovjek vraća evoluciju “unatrag”. Naravno, ne baš doslovno, ali u nekim dijelovima možda i da. Zahvaljujući evoluciji i razvoju intelektualnih sposobnosti izašli smo iz špilja, naučili koristiti oruđe te, malo po malo, dogurali i do stvaranja umjetne inteligencije i virtualnog svijeta.
Od primarnih (i primitivnih) sakupljača plodova i lovaca kroz tisuće godina evoluirali smo do populacije koja hranu nabavlja upakiranu iz supermarketa. Ne trebamo ju sami uloviti, usmrtiti, očistiti i pripremiti. Vrlo često niti kuhati. Dovoljna su dva, tri dugmeta na mikrovalnoj pećnici i to je to.
I zato ne čude ovakve reakcije na prirodne odnose predacije. Nekako smo se prebrzo udaljili od prirode. Zaboravljamo osnovne postulate i pravila na kojima ona počiva. Zgražamo se nad prirodnim odnosima predatora i plijena.
Vuk vegetarijanac i odrezak iz vrta…
Možda očekujemo da će vuk humano eutanazirati divlju svinju. Ili postati vegetarijanac? Možda mislimo i da naš savršeno upakirani odrezak, marinirano pile ili paket ćevapa rastu u nekom idiličnom vrtu. Ili možda uopće o tome ne razmišljamo. Sve dok ima onih koji će taj “prljavi” posao učiniti umjesto nas.
Dok je tome tako, bit će i natpisa iz početka članka. Nažalost, kako stvari stoje, sve više i više…
