Očuvanje slatkovodnih ekosustava nije samo briga za njihovu floru i faunu, nego i briga za vodu koju koristimo svakodnevno. Naime, procjenjuje se da slatka voda čini samo oko 2,5% ukupne vode planeta, dok je preostalih 97,5% slana voda. Osim toga, od ovog malog postotka slatke vode računa se da je približno samo 1% vode pogodno za piće.
Ozbiljne posljedice za okoliš
Dolaskom zime i niskih temperatura, uobičajeno je tretiranje i posipavanje prometnica solju i ostalim kemikalijama kako bi se smanjila opasnost od leda i poledice. Iako ove mjere značajno doprinose sigurnosti vozača i pješaka, njihova uporaba ima ozbiljne posljedice za okoliš. Najugroženiji su vodotoci i vodeni ekosustavi.
Najčešće se koriste razni kloridi, poput soli (natrijevog klorida), kalcijevog klorida i magnezijevog klorida. Topljenjem snijega i leda, sol se ispire te kišnicom ili otopljenim snijegom završava u okolnom tlu, podzemnim vodama i površinskim vodotokovima. Povećana koncentracija soli u vodi mijenja njezina kemijska svojstva, čineći je nepovoljnijom za mnoge organizme.
Povećani salinitet vode
Sol (natrijev klorid) koja se koristi za posipanje cesta povisuje razinu saliniteta u vodi. Povećana količina soli remeti osmotsku ravnotežu u organizmima riba te uzrokuje stres i potrebno je više energije za održavanje fizioloških funkcija. Dugotrajna izloženost može smanjiti rast, reproduktivnu sposobnost i otpornost na bolesti.
Mnoge vrste vodenih biljaka osjetljive su na promjene saliniteta koje mogu znatno utjecati na njihov rast i razvoj. Također, brojni vodeni beskralješnjaci iznimno su osjetljivi na promjene saliniteta. Kako isti predstavljaju možda i najbitniju kariku u hranidbenom lancu, posljedice mogu biti katastrofalne.
Salmonidne vode najugroženije su i prve na udaru
Kemikalije i njihovi učinci
Kemikalije korištene za posipanje mogu sadržavati tragove teških metala, poput cinka i bakra, koji su toksični za vodene organizme. Određene tvari mogu zakiseliti ili alkalizirati vodu, narušavajući ravnotežu potrebnu za opstanak ekosustava. Neravnoteža pH vrijednosti vode može uzrokovati smrt riba ili ih učiniti osjetljivijima na bolesti.
Pojedine tvari i smjese koje se ponekad koriste, poput kalcijevog magnezijevog acetata (CMA), mogu povećati potrošnju kisika tijekom raspada, što smanjuje razinu dostupnog kisika u vodi.
Promjene staništa – eutrofikacija
Povećana koncentracija kemikalija može dovesti do eutrofikacije, odnosno prekomjernog rasta algi zbog promjene u sastavu nutrijenata. U prirodi taj proces traje tisućama godina dok se utjecajem čovjeka skraćuje na samo nekoliko godina. U procesu eutrofikacije vodenih sustava intenzivno rastu alge. Kako alge konzumiraju kisik iz vode tijekom raspadanja, dolazi do stvaranja anaerobnih uvjeta, koji mogu biti pogubni za živi svijet.
Što učiniti?
Svjesni smo da je uporaba soli i kemikalija zimi neophodna za sigurnost, ali jednako tako, ne smijemo zanemariti njezin negativan utjecaj na vodene ekosustave. Korištenje alternativnih materijala, poput pijeska ili organskog otpada (npr. ostataka kukuruza) često se navodi kao moguće rješenje, ali teško je za očekivati da mogu biti jednako uspješni i prihvatljivi. Osobito za velike sustave poput autocesta i sl.
Održavanje vegetacije uz obale rijeka koja može djelovati kao prirodni filter za zagađivače dobro je rješenje. Ne samo kao filter, nego i kao riparijski pojas o kojemu smo već pisali.
Smanjenje populacije lipljena u dijelovima Gorskog kotara osobito je vidljivo
Lipljen prvi na redu?
Unatoč svemu, već su vidljive promjene u ekosustavima. Najglasnije su priče o smanjenju populacije lipljena u dijelovima Gorskog kotara. Nekadašnji dijelovi rijeka koji su bili poznati po brojnim populacijama i impozantnim jedinkama, danas su gotovo prazni. Nekako je uvijek blizu vijadukt ili bazen za slivne vode. Slučajnost ili ne? Tko zna. Dok se ne provedu neka istraživanja i dobiju službeni podaci, teško će se nešto promijeniti. A do tada? Uživajmo još u onom što imamo ili se pokrenimo…
