Koliko smo samo puta čuli, osobito dok smo bili mlađi, od iskusnijih ribolovaca famoznu rečenicu: “Pssst! Plašiš ribe!“. Kao dijete, uvijek sam se pitao, čuju li nas uopće? I na koji način?
Iako slušni sustav nije nalik onome kod sisavaca, ribe ipak imaju sposobnost slušanja. Posebno prilagođeni organi i strukture prilagođeni su za registriranje i percepciju vibracija u vodi. Nekoliko je načina na koji ribe “čuju”:
Bočna linija
Zahvaljujući svojoj bočnoj liniji ili prugi ribe osjećaju vibracije niskih frekvencija pa čak i promjene tlaka u vodi. Riječ je o cijelom nizu osjetilnih stanica koje se protežu duž njihovog tijela.
Često je koriste i za pronalazak plijena, ali i za izbjegavanje predatora i navigaciju u tami ili mutnoj vodi.
Mreža sitnih pora, koja zapravo čini bočnu liniju, završava sa živčanim ograncima tzv. neuromastima koji uhvaćene signale, živcima šalju na obradu. Na taj se način registrira strujanje mora, ali i promjene tlaka kao i zvuk koji se i u vodenoj sredini širi kao val.
Unutarnje uho
Ribe posjeduju i unutarnje uho s tzv. otolitima. Riječ je o malim mineraliziranim kristalima koji pomažu u detekciji zvuka. Kada zvučni valovi prolaze kroz vodu, oni uzrokuju vibracije koje zatim otoliti registriraju.
Ova sposobnost omogućuje ribama da čuju zvukove srednjeg i visokog raspona frekvencija.
Riblji ili plivaći mjehur
Riblji ili plivaći mjehur je organ za disanje i ravnotežu smješten uglavnom između probavnog sustava i bubrega duž cijele leđne strane trbušne šupljine
Kod nekih riba, poput šarana ili somova, plivaći mjehur je povezan s unutarnjim uhom. On djeluje kao rezonator i pojačava zvukove, omogućujući im osjetljivije slušanje.
Zahvaljujući svojoj bočnoj liniji ili prugi ribe osjećaju vibracije niskih frekvencija pa čak i promjene tlaka
Što ribe čuju?
Ribe čuju niskofrekventne zvukove u rasponu od 20 do 1000 Hz, što je optimalno za njihovo okruženje.
Zvukove koriste za međusobnu komunikaciju poput udvaranja ili upozoravanja na opasnost, za otkrivanje predatora ili plijena te za navigaciju.
Ovisno o vrstama, ribe uglavnom ne čuju zvukove viših frekvencija.
Također, potrebno je naglasiti kako se zvuk u vodi širi mnogo brže nego zrakom. Vodena sredina je mnogo gušća od zraka zbog čega se zvuk pod vodom širi puno brže nego zrakom. Tu do izražaja dolazi već spominjana bočna linija kojom ribe, možemo reći i “čuju i vide”.
Uglavnom, ribe čuju na vrlo specifičan način koji je prilagođen vodenom okolišu u kojem obitavaju. Riblji sluh je, u naravi, kombinacija vibracija, osjeta bočne linije i unutarnjeg uha.
Proizvode li ribe zvukove?
Već smo ranije pisali o Moru zvukova ispod površine. Mnogi vodeni organizmi, uključujući i ribe, proizvode zvukove.
Crnej – 100 – 1000 Hz
Crneji su ribe prepoznatljive prema načinu udvaranja mužjaka, poznatom kao „signalni skok“ tijekom kojeg se mužjak uspinje po vodenom stupcu te naglo zaranja dok proizvodi pulsirajuće zvukove. Zahvaljujući ovoj specifičnoj metodi, ženke mogu odrediti kvalitetu udvaranja mužjaka slušanjem (a ne samo gledanjem), ostavljajući im samima vremena za druge aktivnosti poput hranjenja. Zvukovi udvaranja variraju prema karakterističnom broju i boji zvuka pulsiranja.
Kokot – 129 – 215 Hz
Kokoti su vrlo aktivni proizvođači akustičnih signala koji emitiraju tipične zvukove plivajućeg mjehura tijekom socijalnih interakcija. Glasanje ribe kokota uključuje „groktanje“ i „režanje“, a varira prema vremenu izvođenja i frekvenciji. Zvukove uvijek proizvode zbog takmičarskog ponašanja ili upozoravanja na opasnost.
Umjesto zaključka
Umjesto zaključka vratimo se na početak članka. “Psssst! Ribe spavaju!” 🙂