Posljednjih dana društvene mreže i mediji puni su objava s ulovljenih lososa duž cijele jadranske obale. Najvjerojatnije je riječ o ribi koja je za vrijeme orkanskih bura uspjela na neki način pobjeći iz uzgajališta kojih je sve više i na našoj obali. Sličnih situacija imali smo i ranije i dokumentirani su kroz brojne medijske natpise.
Do nedavno losos je bio “skupa igračka”
Svega nekoliko desetaka godina unatrag, losos je smatran delicijom i nije bio tako čest gost na stolovima i jelovnicima. Cijena atlanskog lososa diktirala je i njegovu dostupnost te su si ga mogli priuštiti uglavnom oni s debljim novčanikom.
Zbog sve veće potražnje za ovom ribom, uzgajivači su počeli istraživati i unaprjeđivati tehnike uzgoja lososa u kaveznim sustavima s velikom koncentracijom ribe na maloj površini. Iako imamo dojam da je losos, koji završi na našem stolu, a kupljen je u nekom od supermarketa, divlja i kvalitetna riba, vrlo često je upravo suprotno.
Do nedavno, losos je bio namirnica dostupna samo onima s “dubljim džepom”
Utjecaj uzgajališta na okoliš
Zbog ekonomičnosti intenzivne proizvodnje, uzgajališta su koncipirana na način da se na maloj površini uzgaja maksimalan broj jedinki. Kod nas je uglavnom riječ o kružnim bazenima promjera do 40-ak metara, dubine do 50 ili više metara, a koji su usidreni na morsko dno.
Velika gustoća ribe u kavezima uzrokuje povećanu mogućnost izbijanja bolesti i uzrokuje često tretiranje lijekovima. Velike količine hrane donose i veliki otpad i posljedično onečišćenje mora.
Brojni su razlozi zbog kojih se uzgojeni losos i sam proces uzgoja smatraju štetnim, – piše Unimother. U nastavku prenosimo neke od razloga.
Prijenos bolesti i parazita
U gusto nasađenim uzgajalištima ribe, veliki broj jedinki uzgojenog lososa na maloj površini može dovesti do povećanog rizika od izbijanja bolesti i prijenosa parazita. Te se bolesti i paraziti mogu brzo širiti, utječući ne samo na uzgojenu ribu, već i na populacije divljih lososa i ostalih ribljih vrsta koje dolaze u kontakt s ribom uzgojenom u uzgajalištima.
Riblje uši predstavljaju možda i najveći problem. Guso nasađena uzgajališta idealna su za razvoj populacija ribljih ušiju. Uši parazitiraju na sluznici i koži riba. Veliki broj ušiju ubrzo uzrokuje gubitak peraja, teške ožiljke, sekundarne infekcije i s vremenom uginuća.
Problem populacija morskih ušiju doveo je do toga da većina uzgajališta mora dodavati kemikalije u kaveze, koje su štetne za okoliš.
Kemijska uporaba i onečišćenje
Uzgojeni losos zahtijeva antibiotike i lijekove za prevenciju i liječenje bolesti, osobito u kavezima velike gustoće nasada. Korištenje ovih kemikalija može dovesti do onečišćenja vode i nakupljanja bakterija koje s vremenom postaju otporne na antibiotike, što predstavlja rizik za vodene ekosustave i ljudsko zdravlje.
Nakupljanje otpada
Uzgajališta ribe stvaraju znatne količine otpada, osobito ona intenzivnog karaktera. Neutrošena hranu i fekalne tvari mogu utjecati na kvalitetu vode i morska staništa. Pretjeran unos hranjivih tvari iz uzgajališta lososa može dovesti do štetnog cvjetanja algi i poremećaja ekosustava.
Bijegovi i genetske interakcije
Uzgojeni losos koji pobjegne iz ribogojilišta može se križati s divljim lososom, potencijalno razvodnjavajući genetsku strukturu divljih populacija. Ova hibridizacija može oslabiti prilagodljivost divljeg lososa njihovom prirodnom okruženju.
Prirodne populacije lososa osobito su ugrožene uzgajalištima uz njihove migracijske puteve
Ovisnost o hrani i prekomjerni izlov
Losos iz uzgajališta uglavnom se hrani se ribljim brašnom i ribljim uljem dobivenim od ribe ulovljene u divljini, što pridonosi prekomjernom izlovu manjih vrsta riba. Ova praksa može poremetiti morske hranidbene lance i negativno utjecati na druge morske vrste koje za preživljavanje ovise o ovim manjim ribama.
Uništavanje staništa
Osnivanje i rad ribogojilišta može dovesti do uništavanja staništa, jer se uglavnom osnivaju u obalnim područjima. To može naštetiti osjetljivim ekosustavima, ugrožavajući staništa na morskog dna.
Ugljični otisak
Energetski intenzivni procesi uključeni u uzgoj lososa, uključujući hranjenje, cirkulaciju vode u zatvorenim sustavima, transport hrane i obradu otpada, doprinose većem ugljičnom otisku u usporedbi s tradicionalnom praksom uzgoja ribe i ribolova.
Gubitak biološke raznolikosti
Proizvodnja uzgojenog lososa može dovesti do smanjenja bioraznolikosti u obalnim područjima jer ti objekti mogu zamijeniti prirodna staništa i istisnuti druge morske vrste.
