Screenshoot sa službenih stranica županijskog saveza
Često dobivamo upite naših čitatelja vezano uz određene teme i probleme te ih pokušavamo obraditi kroz naše članke. Ovih dana zaprimili smo mail s upitom vezanim uz visinu upisnine u jednom od županijskih lovačkih saveza. Za potrebe ovog članka, dok ne istražimo detaljnije kakva je praksa u ostatku države, neka županijski lovački savez ostane anoniman…
Ni med cvetjem ni pravice!
Naime, ono što je zasmetalo našeg čitatelja, ali i nas zainteresiralo, jesu iznosi upisnina i kriteriji koji to određuju. Naime, ukoliko ste lovački ispit polagali po programu Hrvatskog lovačkog saveza u matičnoj županiji saveza, upisnina će iznositi 27 eura. Članovi koji su također polagali lovački ispit po programu HLS-a, ali izvan matične županije, morat će izdvojiti iznos od 53 eura.
Najskuplje će vas koštati ako ste lovački ispit polagali bez HLS-a, u jednom od učilišta. Tada ćete platiti upisninu od čak 160 eura. Ovdje ne pomaže niti lokalpatriotizam, nema veze jeste li ga polagali na području matične županije ili ne. Razlika samo 133 eura. Ili skoro 6 puta više! Prava sitnica!
Lokalpatriotizam, diskriminacija ili nešto treće?
Zakonodavac jasno definira stvari
Pravilnikom o osposobljavanju kadrova u lovstvu (NN 78/06 i 92/08), zakonodavac je jasno, u članku 5., definirao tko može provoditi programe osposobljavanja. Jasno piše u navedenom članku: “Programe osposobljavanja mogu izvoditi Hrvatski lovački savez i druge pravne osobe koje za to ovlasti Ministarstvo nadležno za poslove lovstva.“
Ma koliko se trudili, još uvijek nismo uspjeli nigdje iščitati službeno mišljenje, stav ili nešto slično, koji bi jasno i glasno definirao da su jedni provoditelji programa priznatiji od drugih. Ili da jedno uvjerenje o osposobljenosti vrijedi više od drugog. U konačnici zakonodavac je jasan u svojoj definiciji. Ili bi to trebao biti?
Diskriminacija ili nešto drugo?
Naš se čitatelj s pravom pita je li ovdje riječ o diskriminaciji ili nečem drugom. Bilo po lokaciji osposobljavanja ili ovisno o izvoditelju programa osposobljavanja. S pravne strane gledano, također ne izgleda baš “najčišće”.
Zbog svega navedenog, upit i zamolbu za tumačenje poslat ćemo na adrese Hrvatskog lovačkog saveza i na nekoliko adresa ustanova koje provode osposobljavanje. Nadamo se da ćemo uskoro dobiti odgovore.
Umjesto zaključka, malo ironije…
Do tada, malo ironije za kraj. Možda i ne vidite problem u svemu ovom? Onda nas ne bi trebalo čuditi kada bi za brucoše koji su maturirali u Slavoniji ili Dalmaciji, a upisuju fakultet u Zagrebu, upisni prag bio 6 puta viši nego za one iz Zagreba. Ili, ako ste autoškolu polagali u Istri, a želite voziti u Zagrebu, to dodatno plaćate. Recimo 5 puta skuplju registraciju vozila… 🙂