“Došli su službeni rezultati uzroka uginuća velikog šarana na jezeru Mlinac i malog šarana na jezeru Jošava. Nažalost, rezultati analize ribe s Hrvatskog veterinarskog instituta ne mogu biti gori – potvrđena je pozitivnost na Koi herpes virus (KHV) u oba jezera.
Daljnje upute o postupanju trebali bismo dobiti od veterinarskog inspektorata. Do tada molimo sve ribiče koji su do sada pecali na ovim jezerima da obavezno dezinficiraju svoju opremu i dobro je osuše prije odlaska u ribolov na druga jezera u RH.” – stoji u objavi ZSRU Đakovo
Najčešće se nalazi u Koi šaranima
Koi-herpes viroza (KHV) virusna je bolest običnog i koi šarana koja uzrokuje velike
ekonomske štete na zaraženim uzgajalištima. Uzročnik je virus iz porodice Herpesviridae, a
obolijevaju sve dobne skupine šarana. Stopa uginuća može doseći i do 100 %. – stoji u Programu nadziranja i iskorjenjivanja Koi herpes viroze u prijemljivih akvatičnih životinja (Ministarstvo poljoprivrede, Uprava za veterinarstvo i sigurnost hrane, 2020.)
Najčešće se nalazi u ukrasnim koi šaranima, koji se često ubacuju u ribnjake na otvorenom ili se drže u vrtnim jezercima. Prvi slučaj KHV-a prijavljen je 1998. godine, ali je potvrđen tek kasnije 1999. godine.
KHV je virus temeljen na DNK. Nakon otkrića, identificiran je kao soj herpesvirusa. Kao i drugi sojevi, KHV ostaje sa zaraženim ribama tijekom cijelog života, čineći oporavljene i izložene ribe potencijalnim nositeljima virusa. Koi ribe zaražene KHV-om mogu uginuti u prvih 24-48 sati od izlaganja. Virus je trenutno evidentiran u više od 30 zemalja.
Virus se najčešće nalazi u ukrasnim koi šaranima
KHV je naveden kao neegzotična bolest Europskoj uniji pa ga pomno prati Referentni laboratorij Europske zajednice za bolesti riba.
Simptomi KHV-a uključuju:
- Crvene i bijele mrlje koje se pojavljuju na škrgama
- Krvarenje škrga
- Utonule oči
- Blijede mrlje
- Povećana količina sluzi
Promjene u ponašanju uzorka također mogu ukazivati na prisutnost KHV-a. Simptomi ponašanja mogu uključivati dezorijentaciju, hiperaktivnost i potencijalno izolaciju, u kojoj se uzorak odvaja od jata.
Izvor zaraze – poribljavanje?
U dostupnim izvorima navodi se kako se virus može prenesti i ribolovnom opremom koja je bila u doticaju sa virusom. Međutim, nakon dva dana i sušenja opreme, više ne bi trebalo biti bojazni od prenošenja zaraze. Također, preporuča se i dezinfekcija opreme.
U razgovoru s brojnim ribičima i dijelom ovlaštenika, najčešće se, kao mogući izvor zaraze spominje poribljavanje ribom koja je nositelj virusa. Nitko to ne želi javno previše potencirati jer je teško uperiti prstom u ribnjačarstva ili eventualno potvrditi unos ribe bez adekvatnih veterinarskih putovnica ili potvrda.