Unatoč činjenici da sa svakom izgradnjom vjertoelektrana dolaze i brojne studije utjecaja na okoliš, iz prakse se u javnost “sramežlljivo” probijaju podaci s terena. Ranije navedene studije uglavnom buku i utjecaj vjetroturbina minimaliziraju i proglašavaju je prihvatljivom. Zaštitari priode, ali sve češće i lovci, suprotnog su mišljenja…
Lovci primjećuju sve veći utjecaj na divljač
Upravo su razgovori s pojedinim lovcima i predstavnicima društava razlog ovom članku i otvaranju ove teme. Konkretno, iz razgovora s dijelom lovaca iz Primorja, Like i ogulinskog kraja, nameće se pitanje koliki je stvarni utjecaj koji vjertoelektrane čine.
U zaleđu Senja izgrađen je najveći vjetropark u Hrvatskoj koji poznatu senjsku buru pretvara u električnu energiju. Projekt Vjetroelektrane Senj uključuje izgradnju 39 vjetroagregata pojedinačne snage 4 MW na površini od 65 četvornih kilometara, od čega se 29 vjetroagregata nalazi na području Grada Senja, a deset na području općine Brinje. Riječ je o investiciji vrijednoj oko 230 milijuna eura. Također, vidimo da je i riječ o velikoj površini, uglavnom šume i šumskih zemljišta – lovišta.
Šljuke sve manje, divokoza migrira?
Lički lovci primjećuju da je u posljednjih nekoliko godina šljuke sve manje. Kasna jesen i početak zime nerijetko su sa šljukom donosili i dodatne prihode od stranih gostiju, osobito iz Italije. U posljednje vrijeme sve ih je manje. I šljuka i lovaca, a osobito u područjima oko vjetroelektrana.
Nedavnu pojavu divokoza u predjelu Kleka neki tumače upravo kao posljedicu migracije iz njezinih ličkih i primorskih staništa, dublje u kontinent, u potrazi za mirom. Također, brojna su mišljenja da ih je upravo oko vjetroturbina sve manje.
Sve su ovo još nedovoljno istražene i nedokumentirane tvrdnje, ali su dobra podloga za detaljnija istraživanja i studije. U nastavku ćemo se malo pozabaviti dostupnim podacima o vjetroturbinama i utjecaju na živi svijet.
Jesu li vjetroelektrane potaknule migraciju divokoza prema Kleku? (Foto: LD Klek)
Tipične frekvencije buke koje proizvode vjetroturbine
- Infrasound (< 20 Hz): Vjetroturbine generiraju vrlo niske frekvencije, tzv. infrasound — ispod 20 Hz. Konkretno, jedna studija navodi da kod tri lopatice koje okreću, frekvencija „blade passing” (kad lopatica prolazi pored tornja) može biti npr. 0,8 Hz, sa harmonijskim komponentama 1,6 Hz, 2,4 Hz itd. Ova infrasound komponenta ne mora nužno biti „čujna” klasičnim sluhom, ali može biti mjerljiva i perceptibilna kao oscilacija tlaka.
- Niska frekvencija (Low-frequency noise, LFN): Raspon LFN-a kod vjetroturbina obično je između 20 Hz i ~200 Hz. Ti niski tonovi mogu dolaziti iz aerodinamičkih izvora (zrak koji prolazi preko lopatica), ali i iz mehaničkih dijelova („gearbox”, generator) kod nižih frekvencija. Primjerice, studija procjenjuje razinu zvučne snage u tom rasponu (20–200 Hz) kao relevantnu: prosječne razine L_W,A su u tom rasponu, ovisno o turbini i uvjetima, od ~93 do 110 dB za određene tipove turbina.
- Srednje i više frekvencije (audibilni, čujni zvuk): Osim LFN, vjetroturbine proizvode i šum u „klasičnom” slušnom rasponu (npr. „swishing” zvuk lopatica). Taj šum je prožet širokim spektrom, uključujući i tonske komponente (ovisno o dizajnu turbina, mogu biti vidljive tonalnosti) i impulsne komponente.
Što to znači u kontekstu Hrvatske
Bez ulaženja u detaljnije analize i specifična mjerenja frekvencija buke na vjetroparkovima u Hrvatskoj, fizički princip proizvodnje buke je više manje svuda isti: moderne vjetroturbine diljem svijeta proizvode sličan spektar frekvencija. Hrvatski regulatorni i tehnički dokumenti također spominju buku vjetroelektrana, ali u službenim studijama i smjernicama institucija u Hrvatskoj navodi se širok raspon i nisu striktno frekvencijski specificirani podaci za svaki vjetropark. Da bi se točno utvrdilo koje frekvencije dominiraju u određenom vjetroparku u Hrvatskoj (ovisno o tipu turbina, rasporedu, brzini vjetra i sl.), bilo bi potrebno konkretno mjerenje akustike na terenu (spektralna analiza).
Kako divlje životinje mogu doživljavati frekvencije od vjetroturbina
- Niske frekvencije i infrasound
Buka vjetroturbina često uključuje niske frekvencije (< 200 Hz), pa čak i infrasound (< 20 Hz). Neke životinje, posebno sisavci, imaju slušni raspon koji pokriva dio tog područja, pa mogu detektirati te zvukove. Infrasound može doprinositi dezorijentaciji. Primjerice, za šišmiše se pretpostavlja da vrlo niske frekvencije mogu ometati njihovo kretanje i lov.
2. Promjene u ponašanju
Studija je pokazala da ptice pjevice smanjuju broj prisutnih ptica u područjima s bukom od vjetroturbina. Konkretno, dvije vrste ptica su pokazale izbjegavanje – smanjenje broja je bilo značajno dok je buka bila prisutna.
Neke kopnene životinje (npr. srne, europski zec) rjeđe dolaze blizu vjetroturbina, vjerojatno zbog buke. To može biti dijelom zbog smetnje sluha (da bolje čuju predatore i slično), ali i zbog fizičkog stresa.
Niskofrekventne vibracije koje generiraju turbine (ili vibracijski „šum“) dovode do smanjenja broja glista u tlu. To je značajno jer gliste igraju važnu ulogu u ekosustavu tla.
3. Ometanje komunikacije
Buka vjetroturbina može „maskirati“ (prekriti) zvukove koje životinje koriste za komunikaciju. Na primjer, frekvencije turbina mogu pokrivati dio spektra koji ptice koriste za pjevanje ili signalizaciju. To može imati biološke posljedice: smanjena komunikacija može utjecati na parenje, upozoravanje na opasnost, teritorijalno ponašanje i sl.
4. Stres i fiziološki učinci
Zbog stalne buke, životinje mogu biti pod stresom — smanjena posjećenost područja turbine može biti i znak da životinje izbjegavaju bučnija područja. Kod domaćih životinja (npr. ovaca, konja) pokazano je da visoke razine buke mogu podići srčani puls i uzrokovati povećanu budnost. I kod divljih može biti slično – iako su potrebna dodatna istraživanja za konkretne vrste.
Umjesto zaključka
Divlje životinje mogu percipirati frekvencije koje proizvode vjetroturbine, posebno niske frekvencije i infrasound. Njihova reakcija nije univerzalna: neke vrste izbjegavaju područja vjetroturbina, dok druge imaju neutralan odnos. Posljedice mogu biti ekološki značajne: smanjenje prisutnosti, poremećaj komunikacije, stres, utjecaj na populacije. Međutim, znanstveno razumijevanje tog utjecaja je još djelomično i varira po vrsti životinje i okolišu.
Povratak na početak – na divokozu i šljuku
Divokoza (Rupicapra rupicapra) je planinska papkarska vrsta prilagođena stjenovitim staništima, dobra penjačica i oprezan biljojed. Često koristi strme, udaljene terene i ima dobru sposobnost detekcije predatora kroz vid i sluh. Kako buka od vjetroturbina može utjecati na divokozu? Vrlo vjerojatno kroz izbjegavanje staništa i/ili pomak u korištenju prostora. Ako vjetropark mijenja akustični pejzaž (stalan niskofrekventni šum ili povremeni impulsni zvuk), divokoze bi mogle reducirati korištenje najbližih područja, posebno ako buka maskira zvukove predatora ili remeti mir potreban za hranjenje i odmor.
Kronična izloženost određenoj razini buke može izazvati stresne reakcije (povišen oprez, promjene dnevne aktivnosti), što dugoročno može utjecati na reprodukciju i kondiciju. Također, divokoza čuje u frekvencijskom rasponu tipičnom za kopnene sisavce — niske frekvencije koje proizvode turbine su potencijalno detektabilne i stoga relevantne. Međutim konkretan odgovor ovisi o udaljenosti, topografiji i vrsti turbina.
Neočekivani impulsni zvukovi mogu uzrokovati prekid hranjenja
Kako buka od vjetroturbina može utjecati na šljuku? Vjerojatno pri ometanju međusobne komunikacije i smetnjama pri hranjenju. Ptice čija komunikacija i ponašanje sadrže komponente u nižim frekvencijama mogu imati smetnje zbog zvuka vjetroturbina. To može utjecati na parenje, upozoravanje i prostorno ponašanje. Za vrste koje se hrane u mraku (poput šljuke) neočekivani impulsni zvukovi mogu uzrokovati prekid hranjenja.
Studije pokazuju da prisutnost buke vjetroturbina može smanjiti broj ptica u zahvaćenom području (primjerice — smanjenje prisutnosti pjevica ili promjene u pozivanju). To vrijedi i za sitne i srednje ptice koje prolaze ili privremeno borave. Šljuka kao vrsta koja traži mirna, vlažna staništa mogla bi biti osjetljiva na degradaciju tih područja.
Utjecaj vjertroelektrana još nedovoljno poznat, a što je s ostalima?
Ovim tekstom namjera je barem malo otvoriti ovu temu koja je još nedovoljno istražena i dokumentirana. Također, postavlja se pitanje što je s drugim izvorima buke. Quadovi su preplavili naše šume i planine. Regulacija je gotovo nikakva, a o posljedicama bi mogli pisati zaseban članak…
