„Lovim klena, ne pastrvu“ – poznata priča s obale
Lovostaj je jedna od temeljnih mjera zaštite ribljeg fonda. Njegova svrha je jasna: omogućiti ribama mir u vrijeme mrijesta kako bi se populacije prirodno obnovile i kako bi rijeke i jezera ostale žive i ribolovno bogate i za buduće generacije. Ipak, praksa na terenu često pokazuje drugačiju sliku – osobito kada je riječ o selektivnim lovostajima, poput onoga za potočnu pastrvu.
„Lovim klena, ne pastrvu“ – poznata priča s obale
U vrijeme lovostaja na potočnu pastrvu, nije rijetkost vidjeti ribolovce na pastrvskim vodama kako tvrde da ciljano love druge vrste koje nisu u lovostaju, primjerice klena ili lipljana. Na papiru, zakon im to često dopušta. U stvarnosti, međutim, svi znamo da su takvi izgovori često samo paravan. Mislim da svako ribolovno društvo ima nekoliko takvih, svima poznatih “specijalaca”.
Teško je povjerovati da se u najatraktivnijim pastrvskim dijelovima rijeke, s varalicama ili mušičarskom opremom tipičnom za lov salmonida, cilja isključivo klen. Još je teže zanemariti činjenicu da se potočna pastrva u to vrijeme nalazi u plitkim, lako dostupnim dijelovima rijeke, iscrpljena mrijestom i izrazito ranjiva.
Gdje završava zakon, a počinje etika?
Zakon definira minimalne okvire ponašanja. Etika, s druge strane, ide korak dalje. Ribolovac može formalno biti „u pravu“, a da istovremeno radi štetu ribljem fondu i vlastitom sportu.
Namjerno izlaganje pastrve stresu u vrijeme mrijesta – čak i ako se riba vrati u vodu – ima posljedice. Borba, vađenje iz vode, fotografiranje i neadekvatno rukovanje mogu dovesti do uginuća ili smanjenja reproduktivne sposobnosti. Ulovljena i puštena riba u lovostaju nije nužno spašena riba.
Pravi sportski ribolovac trebao bi se zapitati: što je važnije – nekoliko sati ribolova ili dugoročno zdravlje vode koju volim?
Problem selektivnih lovostaja
Jedan od korijena problema leži u samim propisima. Selektivni lovostaji, gdje je jedna vrsta zaštićena, a druge nisu, na istom ribolovnom području, otvaraju prostor za zlouporabu. Ribolovni nadzor u takvim situacijama ima izuzetno težak zadatak – dokazati namjeru.
Kako dokazati da je ribolovac ciljao pastrvu, a ne klena, ako u dozvoli stoji da je ribolov dopušten? Upravo ta siva zona potiče neodgovorno ponašanje pojedinaca.
Pastrva najčešće strada kao rezultat zimskog ribolova klena ili lipljana
Posljedice koje svi osjećamo
Kratkoročna korist pojedinca vrlo brzo postaje dugoročni gubitak za sve. Smanjen broj pastrva, lošija prosječna veličina ribe, potreba za umjetnim poribljavanjem i gubitak prirodne ravnoteže – sve su to posljedice ignoriranja lovostaja.
Na kraju, ispašta i sam ribolovac: voda postaje siromašnija, ribolov lošiji, a frustracija veća.
Koje je rješenje?
1. Jasniji propisi
Jedno od rješenja je uvođenje potpunog ribolovnog mira na određenim vodama ili dionicama tijekom mrijesta ključnih vrsta, bez obzira na ostale vrste riba. Takva praksa već postoji na nekim europskim i našim salmonidnim vodama i pokazala se učinkovitom.
2. Edukacija, a ne samo kazne
Kazne su nužne, ali dugoročno nedovoljne. Potrebno je sustavno raditi na edukaciji ribolovaca – kroz udruge, medije i portale – o biologiji riba i stvarnim posljedicama ribolova u lovostaju.
3. Osobna odgovornost ribolovaca
Najvažnija karika u cijelom sustavu je pojedinac. Ribolovac koji voli vodu na kojoj lovi neće tražiti rupe u zakonu. On će sam odlučiti da u vrijeme lovostaja spakira štap i pričeka bolja vremena – ili ode na vodu gdje ribolov nema negativan utjecaj.
4. Uloga ribolovnih udruga
Udruge bi trebale zauzeti čvršći stav, jasno komunicirati preporuke članovima i podržati mjere koje idu u korist ribljeg fonda, čak i ako su privremeno nepopularne.
Hoćemo li biti „snalažljivi“ ili odgovorni?
Ribolov u lovostaju nije samo pitanje zakona, nego ogledalo naše ribolovne kulture. Možemo birati hoćemo li biti „snalažljivi“ ili odgovorni. Potočna pastrva, kao simbol čistih i zdravih rijeka, zaslužuje više od formalne zaštite na papiru.
Ako danas pokažemo strpljenje i poštovanje, sutra ćemo imati vode pune ribe. A to je, u konačnici, razlog zbog kojeg smo uopće postali ribolovci.