Lovstvo je u Hrvatskoj duboko ukorijenjena tradicija i društvena djelatnost koja obuhvaća uzgoj, zaštitu, lov i korištenje divljači, ali i gospodarski, obrazovni, rekreativni i kulturni segment života ruralnih sredina. Lovci su organizirani u brojne udruge koje djeluju kroz Hrvatski lovački savez (HLS) kao krovnu organizaciju s desetljećima povijesti, tradicije i javnih nastupa.
Percepcija lovstva u javnosti često negativna
Međutim, percepcija lovstva u javnosti često nije pozitivna. Pojedini incidenti, slabija komunikacija o stvarnoj ulozi lovaca u očuvanju prirode te medijska dinamika doprinose nerazumijevanju značaja i kompleksnosti ove djelatnosti. Na tom se polju mora promišljati o tome gdje griješimo u komunikaciji s javnošću – pogotovo u Hrvatskoj, gdje se često ističu samo negativni aspekti lovstva bez konteksta njegove ukupne uloge u društvu i ekologiji.
Lovstvo nije samo „odstrel divljači“. To je širok sustav koji uključuje očuvanje biološke raznolikosti, upravljanje stanjem populacija divljači, rehabilitaciju prirodnih staništa i kontrolu šteta nastalih od divljači na poljoprivredi ili prometu. Lovci se uključuju i u edukaciju, rad s mladima te suradnju s lokalnim zajednicama i institucijama.
Pozitivan primjer edukacije i suradnje s lokalnom zajednicom – Elvis Vučić, predsjednik LD Klek – Predavanje o čaglju u sklopu Memorijala Matija Capan
Slaba ili pasivna komunikacija o stvarnoj ulozi lovaca
Unatoč tome, često se u medijima i javnim raspravama ističu samo brojevi odstreljenih životinja ili izolirani incidenti, što stvara nesrazmjer u percepciji javnosti. Takav pristup ne objašnjava niz drugih aktivnosti – od zaštite staništa do borbe protiv krivolova i pomoći u situacijama kada divljač ugrožava sigurnost građana.
HLS je prepoznao ovaj problem i 2025. godine predstavio je „Komunikacijski priručnik za lovce“, alat namijenjen lovačkim društvima kako bi se bolje komuniciralo prema javnosti, medijima i na društvenim mrežama – uključujući i načine kako prezentirati doprinos lovaca u očuvanju ekološke ravnoteže.
Nerijetke nesreće u lovu i javna osjetljivost
Sigurnosni aspekti lova često postanu tema javnosti kada se dogode nesreće – obično ozljede ili ranjavanja među lovcima ili, rjeđe, prema drugim sudionicima prirode i rekreativcima. Primjeri iz 2025. uključuju teška ranjavanja lovaca u Istri te kod Imotskog kada je kolega pogođen tijekom punjenja puške.
Statistički, istraživanja pokazuju da su najčešći uzroci nesreća u lovu nepažnja i ljudska pogreška, osobito pri rukovanju oružjem ili nedovoljnoj vidljivosti među sudionicima lova.
Takvi događaji se nerijetko iznose senzacionalno u medijima – bez objašnjenja šireg konteksta statistike, sigurnosnih pravila ili preventivnih mjera koje se provode. Policijska uputstva naglašavaju važnost nošenja reflektirajuće odjeće, stručnog rukovanja oružjem i poštivanja svih sigurnosnih pravila kako bi se smanjio broj nesreća u lovu.
Ovakve vijesti mogu dodatno ojačati negativnu percepciju javnosti ukoliko se ne ponudi cjelovit kontekst i jasna edukativna poruka.
Lovci su često među prvima koji pomažu u slučaju elementarnih nepogoda (foto: LD Klek)
Nepotpuna slika u medijima i društvenim mrežama
Javnost često koncentrira pažnju samo na skandale: pojedinačne nesreće, kritike nevladinih udruga zbog brojeva odstreljenih životinja ili navode o nepravilnostima u radu saveza. Primjerice, nedavno smo svjedočili nizu optužbi o netransparentnom poslovanju HLS-a, što je dodatno potaknulo sumnju dijela javnosti u rad saveza i korištenje sredstava.
Takve teme, ako se ne adresiraju jasno i transparentno, samo produbljuju jaz između lovačke zajednice i šire javnosti.
Lovstvo se pritom ne može svesti na pojedinačne događaje – bilo pozitivne ili negativne. Potrebno je sustavno i dosljedno komunicirati njegovu cjelokupnu ulogu: upravljanje populacijama divljači, zaštita staništa, sprječavanje šteta, edukaciju mladih, ali i doprinos ruralnoj ekonomiji poput lovnog turizma te tradiciju i kulturu koja je dio identiteta mnogih zajednica.
Društvena uloga lovaca izvan lovišta
Vrijedi naglasiti i širu društvenu ulogu lovaca – oni su često prvi odgovor u situacijama elementarnih nepogoda te aktivno sudjeluju u pomoći zajednici, bilo u spašavanju ljudi, čišćenju terena ili organizaciji logističke potpore. Kao volonteri i članovi lokalnih zajednica, lovci su dio mreže koja se aktivira u krizama, što je često zanemaren aspekt njihove javne percepcije.
U kontekstu Domovinskog rata i velikih nepogoda, poplava ili požara, članovi lovačkih društava nerijetko su pomagali pripadnicima civilnih i vojnih službi zahvaljujući svojoj organizaciji, orijentaciji i iskustvu u terenskim uvjetima. Ovaj segment društvene uloge često ostaje neprepoznat u mainstream medijima, iako je od značaja za lokalne zajednice.
Lovstvo je puno više od „odstrela divljači“ (foto: LD Klek)
Komunikacija gradi mostove
Komunikacija lovaca s javnošću često ide u pogrešnom smjeru jer se usmjerava ili previše defenzivno – objašnjavajući samo u slučaju kritika – ili previše zatvoreno, bez aktivnog uključivanja nelovačkih skupina i medija u dijalog. Javni prostor zahtijeva transparentnost, obrazovne poruke, te aktivno isticanje šire uloge lovaca u očuvanju prirode i zajednice.
Da bi se poboljšala percepcija lovstva, treba:
- Graditi kontinuiranu, a ne reaktivnu komunikaciju prema javnosti i medijima.
- Promovirati priče o zaštiti prirode, suradnji s lokalnim zajednicama, obrazovanju i sigurnosti.
- Transparentno komunicirati o radu i financijama lovačkih saveza i udruga.
- Obrazovati javnost o pravilima i važnosti sigurnog lova kako bi nesreće bile rijetkost, a ne povod za kritike.
Sve to može pomoći lovcima da se njihov stvarni doprinos – kao čuvara prirode, partnera javnim službama i članova zajednice – bolje razumije i cijeni u javnom prostoru.