Elvis Vučić, predsjednik Lovačkog društva Klek
Pojava medvjeda na području Bukovnika (Ogulin) posljednjih je tjedana izazvala zabrinutost dijela građana, no prema riječima Elvisa Vučića, predsjednika Lovačkog društva Klek, riječ je o životinji koja je na tom prostoru – zapravo oduvijek.
Pozitivan primjer edukacije i suradnje s lokalnom zajednicom
U programu Radio Ogulina, u emisiji Oči u oči, Elvis Vučić je gostovao i na problematiku pojave divljači (osobito krupne) u blizini urbanih sredina i naselja dao niz pojašnjenja i komentara. Još jednom moramo pohvaliti gospodina Vučića i LD Klek Ogulin na pozitivnom primjeru edukacije i suradnje s lokalnom zajednicom.
Budući da percepcija lovstva u javnosti često nije pozitivna, vrlo je bitno da se lovci uključuju i u edukaciju, rad s mladima te suradnju s lokalnim zajednicama i institucijama – o čemu smo ranije pisali u članku: Lov i javnost – gdje griješimo u komunikaciji?
Prirodno stanište medvjeda
Vučić ističe kako se ne radi o novoj ili nepoznatoj jedinki. „Medvjed nam se povremeno pojavljuje – riječ je o jednom te istom medvjedu“, objašnjava, dodajući da lovci tog medvjeda poznaju godinama, kao i njegovu majku koja se na tom području zadržavala „sedam, osam godina“ i ondje imala svoje stalno stanište. Toliko jet aj prostor bio poznat po prisustvu medvjeda da su, kako kaže, čak i organizatori trail utrka u jednom trenutku morali osiguravati dio staze, iako sudionici nisu znali pravi razlog. „To je njezino područje“, naglašava Vučić.
Majka je, prema njegovim riječima, obitavala na širem području Kranjčevke, Velikog polja, Sebljeva i iznad Pećnika, gdje je na svijet donijela i svoje mlade. Ondje je mladunče naučila osnovnim navikama – gdje se hraniti i gdje dolaziti po vodu. U ljetnim mjesecima, kada većina izvora presuši, „jedini izvor pitke vode na tom području su rijeka Dobra i jezero Bukovnik“, zbog čega je to mjesto za medvjeda prirodno odredište.
Navike medvjeda nisu se bitno promijenile, ali okoliš jest
Vučić pritom naglašava da se često pogrešno percipira prehrana ove životinje. „Medvjed je oko 95 posto biljojed, a samo oko pet posto njegove prehrane čini hrana životinjskog podrijetla“, kaže, dodajući da proteine traži samo kada mu je to nužno. Na području Bukovnika dodatni problem predstavlja to što lokalni OPG-ovi sade kukuruz i zob, što su, kako kaže, za medvjeda „doslovno restoran“.
Dok se navike medvjeda nisu bitno promijenile, okoliš jest. Vučić podsjeća da je nekadašnje šetalište bilo okruženo poljskim putevima i obrađenim njivama, no s vremenom je „cesta asfaltirana, došla je struja i javna rasvjeta“. Unatoč tome, medvjedica je nastavila učiti mladunče da ondje dolazi. Nakon dvije godine, kada se majka u kasnu jesen povlači u brlog zbog zimovanja i novog okota, mladunče ostaje samo. „Taj mladi medvjed sada obilazi sva mjesta na koja ga je majka navikla – izvore vode i polja s kukuruzom. To je njegovo prirodno područje“, objašnjava Vučić.
Mladi medvjedi obilaze sva mjesta na koja ih je majka navikla
Snažna urbanizacija prostora – dodatni problem
Problem, prema njegovim riječima, nastaje jer su ljudi u međuvremenu prostor snažno urbanizirali. „Šetamo noću, često s psima bez povodca, i onda krivimo medvjeda ili lovce, umjesto da preuzmemo dio odgovornosti“, upozorava. Posebno apelira na vlasnike pasa, ističući da pas koji otrči u šumu može uznemiriti mladunca, a majka tada reagira instinktivno, što može dovesti do opasne situacije – ne zbog agresije, nego zbog zaštite potomstva.
Govoreći o mjerama koje su do sada poduzete, Vučić navodi da je, u suradnji s timom za praćenje velikih zvijeri, Ministarstvom poljoprivrede i stručnjacima, procijenjeno da trenutačno „ne postoji ozbiljna opasnost“. Medvjeda se, naglašava, ne može tek tako odstrijeliti jer je riječ o njegovom staništu. Dosadašnje aktivnosti bile su usmjerene na zastrašivanje i tjeranje dublje u šumu, a posljednjih četrnaest dana medvjeda nema na tom području.
Pravila ponašanja u prirodi
Za građane koji se ipak nađu u blizini medvjeda, Vučić savjetuje jednostavno ponašanje: „Najvažnije je da se ljudi jave medvjedu – govorom, glazbom ili slično. Ljudski glas njegov je najveći prirodni strah.“ Kada je svjestan prisutnosti čovjeka, kaže, medvjed se „jednostavno okrene i ode“.
U konačnici, Vučić smatra da je ključ problema u ljudskom odnosu prema prostoru. U posljednjih nekoliko desetljeća na tom je području izgrađeno više od 70 vikendica, često bez riješenog odvoza otpada, čiji mirisi dodatno privlače divljač. „Mi smo uzurpirali područje i očekujemo da tu nećemo vidjeti niti trag od medvjeda“, kaže, sažimajući poruku rečenicom koja je snažno odjeknula: „Oduzeli smo medvjedu velik prostor i sada se čudimo što ga susrećemo.“
Na kraju podsjeća da i medvjed mora negdje živjeti. „Kad mi njega tjeramo s Bukovnika, on ispred sebe mora otići osam kilometara… Jadan medo. Ovo je njegov dom, jednako koliko je i naš.“
Cijeli razgovor možete poslušati OVDJE.