Foto: Ilustracija (Pixabay)
U vremenima kada klimatske promjene, krivolov i degradacija staništa sve više ugrožavaju vrste poput potočne pastrve i lipljana, klasične metode zaštite poput poribljavanja te zabrane ili ograničavanja ribolova više nisu dovoljne.
U Švedskoj su se zato okrenuli nečemu potpuno drugačijem — umjetnoj inteligenciji (AI – Artificial intelligence).
AI ulazi u rijeke
Jedan od najnaprednijih primjera dolazi iz projekta tvrtke Vattenfall, gdje se umjetna inteligencija koristi za praćenje riba u stvarnom vremenu. Sustav za prepoznavanje riba temeljen na umjetnoj inteligenciji postavljen je na ribljim stazama oko hidroelektrane Stornorrfors u sjevernoj Švedskoj, gdje broji i registrira obilježja i karakteristike pojedinačnih lososa i pastrva. Algoritam se postupno usavršava svake sezone i već sada pruža podatke o praćenju riba u stvarnom vremenu putem online nadzorne ploče.
Najnovije poboljšanje omogućuje mjerenje veličine ribe, olakšavanje vizualizacije uzoraka na toplinskoj karti i procjenu zdravlja riblje populacije. Prikupljeni podaci također nude uvid u ponašanje ribe, kao što su obrasci plivanja, dinamika grupe i identifikacija spola.
Analizom ovih podataka mogu se donijeti tvrdnje o stanju riblje populacije i osmisliti strategije za njezino poboljšanje.
Na hidroelektrani Stornorrfors, AI sustav:
- prepoznaje vrste riba
- broji jedinke
- mjeri veličinu
- prati njihovo ponašanje
I sve to bez ijednog ulova ili fizičkog kontakta s ribom.
Kamera vidi ono što ribolovac ne može
Podvodne kamere snimaju svaku ribu koja prolazi kroz riblju stazu. AI algoritam zatim analizira podatke i šalje ih u sustav za upravljanje. Svrha tehnologije je jasnije kontrolirati koje ribe migriraju ribljim stazama koje zaobilaze hidroelektrane te pratiti evoluciju vrsta tijekom duljeg vremenskog razdoblja.
Tehnologija prepoznavanja riba ne samo da se može koristiti za otkrivanje određene vrste riba, već ima i veliki potencijal u otkrivanju invazivnih vrsta. Također, već se planira izrada algoritama koji bi omogućili propuštanje riba koje su u redu, ali vraćanje onih koje se tamo ne bi trebale nalaziti – invazivnih vrsta.
Šveđani ističu problem s crnim glavočima i mnogim drugim invazivnim vrstama koje se brzo razmnožavaju, troše prehrambene resurse na štetu drugih vrsta i jedu ikru drugih vrsta, čime smanjuju populacije važnijih vrsta.
Detekcija bolesti
Patrik Andreasson, stručnjak za istraživanje i razvoj u tvrtki Vattenfall, ističe kako već danas koriste funkcionalne algoritme koji su stvarno dobri u prepoznavanju veličine i prisutnosti gljivičnih napada te u razlikovanju je li riba divlja ili uzgojena, što se vidi po odrezanoj peraji na leđima lososa.
Podvodne kamere snimaju svaku ribu, bez ijednog ulova ili fizičkog kontakta
AI ne samo da prati — nego i predviđa – projekt Vinnova
Još jedan zanimljiv projekt dolazi kroz program Vinnova. Njihov projekt “Fisheye AI” ide korak dalje. On koristi umjetnu inteligenciju za optimizaciju migracije riba te predlaže kako poboljšati prolaz kroz prepreke i pomaže u donošenju odluka o upravljanju vodama. Ovo je već razina gdje tehnologija aktivno sudjeluje u zaštiti prirode.
Očekivani rezultati uključuju poboljšanu migraciju riba, poboljšano očuvanje bioraznolikosti i stabilna rješenja temeljena na umjetnoj inteligenciji za održivo upravljanje hidroenergijom.
Što bi to značilo za pastrvu ili lipljana u RH?
Za vrste poput potočne pastrve i lipljana i njihov monitoring, ovo bi mogla biti velika prilika i ogromna promjena. Naime, AI sustavi mogu detektirati kada temperatura vode postaje kritična, prepoznati smanjenje kisika i otkriti stres u ponašanju ribe. I to sve prije nego što dođe do pomora ili drugih neželjenih situacija.
Može li se to primijeniti u Hrvatskoj? Apsolutno da – i to mnogo brže i jednostavnije nego što to većina misli. Za razliku od velikih hidroenergetskih sustava u Švedskoj, kod nas bi implementacija mogla biti čak i jednostavnija:
Realni koraci i predradnje uključivali bi postavljanje kamera na ključnim i kritičnim točkama (npr. Gorski kotar) te ugradnju senzora za temperaturu i kisik. Svi podaci povezali bi se kroz jednostavnu aplikaciju. Time bi osigurali stalni monitoring osjetljivih pastrvskih voda i zona s problematičnom migracijom te
područja s čestim toplinskim stresovima i amplitudama.
Ribolovci postaju dio rješenja
Ono što je posebno zanimljivo — ovakav sustav ne isključuje ribolovce, nego ih uključuje. Kroz aplikaciju u kojoj vidiš stanje rijeke u realnom vremenu i dobivaš upozorenje kada uvjeti nisu dobri te i sam sudjeluješ u zaštiti ribe. Tu već prestaje ribolov, a počinje upravljanje i zaštita prirode.
Osobito bi ovo moglo biti zanimljivo mlađim generacijama koje su puno sklonije digitalnim rješenjima i informatizaciji. Na ovaj bi način spojili zaštitu i očuvanje te boravak u prirodi s digitalnom erom – upravo ono dvoje koje je uglavnom oprečno i isključuje se…
Jesmo li spremni učiti od drugih?
Budućnost pastrvskih voda, možda više nego ikad, ovisi upravo o tome koliko smo spremni učiti od onih koji su već otišli korak dalje. Pitanje više nije: “Hoće li tehnologija doći u ribolov?”, nego: “Hoćemo li je iskoristiti kako treba?”
Bistro!