Pastrva (Salmo trutta) i lipljan (Thymallus thymallus) predstavljaju dvije važne vrste salmonidnih riba koje naseljavaju hladne, bistre i brze vodotoke Europe, uključujući i područje Hrvatske. Ove vrste imaju važnu ekološku i gospodarsku vrijednost, ali su izuzetno osjetljive na promjene u okolišu, posebno na promjene temperature vode. Posljednjih desetljeća, uslijed klimatskih promjena i utjecaja hidroenergetskih sustava, sve su učestalije dnevne oscilacije temperature vode.
Dnevne oscilacije veće i od 5 stupnjeva
Posljednjih nekoliko godina, mjereći i analizirajući dnevne temperature vode na našem Mrjestilištu Vitunj – u kojem uzgajamo potočnu pastrvu, zamijetili smo kako su jutarnje i popodnevne temperature u “velikom raskoraku”. Naime, ovisno o temperaturi vode, koja bitno utječe na sam metabolizam riba, planiramo i količine dnevnih obroka.
Nažalost, posljednjih nekoliko godina vrlo je teško odrediti količinu obroka jer prosječna dnevna temperatura ne daje nikakav relevantan podatak.
Naime, u prethodnih dva tjedna događalo se da su jutarnje temperature vode u Mrjestilištu Vitunj oko 8°C, a do popodnevnih sati temperatura poraste i do 14°C. Dnevna oscilacija od 5 ili 6 stupnjeva znatno utječe na ponašanje i metabolizam riba. Spomenimo i da je riječ o manjem vodotoku, rijeci Vitunjčici te da je udaljenost objekta mrjestilišta od samog izvora nekih 1.000 metara.
Fiziologija i temperaturna osjetljivost
Optimalni temperaturni raspon za pastrvu iznosi 10-14 °C, dok lipljan preferira intervale od 10 do 13,5 °C. U okviru tih granica, ribe ostvaruju maksimalan rast, dobru iskoristivost kisika i stabilnu razinu hormona stresa.
Međutim, dnevne oscilacije temperature, primjerice od 7 °C ujutro do 15 °C popodne, mogu izazvati fiziološke poremećaje, poput fluktuacija u metaboličkoj aktivnosti, povećane proizvodnje kortizola i poremećaja u ponašanju (npr. smanjena sklonost hranjenju). Kod pastrve je uočeno da čak i kratkotrajni boravak u vodi temperature >14 °C može smanjiti kapacitet plivanja, povećati rizik od infekcija i uzrokovati energetski stres.
Rast i preživljavanje
Istraživanja su pokazala da se optimalan rast pastrve ostvaruje kod prosječne dnevne temperature od 12 °C, uz uvjet da oscilacije ne prelaze 3-4 °C dnevno. U uvjetima s naglim promjenama temperature (>6 °C razlike), rast se usporava, a stopa preživljavanja mlađi može pasti i do 30%.
Lipljan je u tom pogledu osjetljiviji u ranim fazama života. Studije pokazuju da su faze inkubacije ikre i odmah nakon izvaljivanja ličinki vrlo kritične i osjetljive na temperature iznad 13,5 °C. Temperatura iznad te granice smanjuje preživljavanje, povećava deformacije i smanjuje energetske zalihe ličinki.
Lipljan je osjetljiviji u ranim razvojnim stadijima
Ponašanje i migracije
Temperatura vode neposredno utječe i na ponašanje riba. O tome smo već ranije pisali. U uvjetima dnevnih oscilacija temperature, ribe prilagođavaju svoj ritam aktivnosti: pastrva se aktivnije hrani u jutarnjim satima, dok u toplijim popodnevnim satima pokazuje sklonost zaklonima s hladnijom vodom. Lipljan, koji prirodno nastanjuje više gornje tokove s ujednačenijom temperaturom, slabije podnosi temperaturne ekstreme.
Usporedna istraživanja provedena u Norveškoj pokazala su da kritična brzina plivanja (Ucrit) opada za pastrvu i lipljana pri temperaturama iznad 13 °C. Pastrva pokazuje bolju prilagodbu promjenama, dok lipljan gubi sposobnost brzog plivanja i sklon je tzv. “ispadanju iz struje” (“drift“). To povećava njegovu ranjivost na predatore i smanjuje migracijsku sposobnost.
Utjecaj na populacije i ekosustave
Na razini populacije, učestale temperaturne oscilacije mogu dovesti do promjene u strukturi dobnih skupina i dominacije otpornijih jedinki. Kod lipljana, koji ima nižu toleranciju, to može značiti lokalni pad brojnosti, osobito u vodama s hidrološkim oscilacijama (npr. zbog rada hidroelektrana). Kod pastrve se zapaža pomak raspona prema izvorima i hladnijim pritocima, što može rezultirati sukobima s drugim autohtonim vrstama i smanjenjem biološke raznolikosti.
Što učiniti i kako odgovornije upravljati vodotocima?
Nažalost, klimatske su promjene učinile svoje i nekih naglih promjena i sanacija postojećeg stanja – jednostavno nema. U literaturi se spominje mogućnost izgradnje “hladnih utočišta” u obliku dubljih udubljenja ili depresija. U teoriji zvuči dobro, u praksi – gotovo neizvedivo zbog propisa zaštite staništa, upravljanja voda i sl.
Jedno od mogućih rješenja je obnova vegetacije uz vodotoke – tzv. riparijske zone. I toj temi smo posvetili već nekoliko članaka ranije. Za spas lososa u Škotskoj sade milijune stabala uz rijeke. Osim osiguravanja učinka hlađenja vodotoka, sadnjom stabala stvorit će se i nova staništa kukaca i malih životinja te tako potaknuti biološka raznolikost. Naposljetku, stablima će se omogućiti bolja kontrola poplava i osigurati hranjive tvari u tlu. Članak na ovu temu pronađite ovdje.
Bez riparijskih zona nema ni zdravih vodotoka
Započeti od monitoringa
Iako postoje brojne znanstvene podloge koje potvrđuju sve napisano, dojma smo kako je najispravniji put – započeti sa sustavnim monitorinzima naših najugroženijih vodotoka. Jedino na taj način, kroz mjerljive podatke, moguće je dokazati i pokazati uzroke i posljedice problema. I posljedično, pokušati potaknuti i širu zajednicu, javnim objavljivanjem podataka i rezultata na djelovanje.
U protivnom, i dalje ćemo imati kanalizirane i betonizirane vodotoke, obale bez stabala i riparijskih pojaseva i vodni režim koji će diktirati hidroelektrane, a ne struka.
Krenimo od najmanjeg vodotoka i budimo dio promjene!
Upravljanje vodnim sustavima mora integrirati znanstvene spoznaje, lokalna iskustva i prilagodbe klimatskim promjenama kako bi se osigurala budućnost salmonidnih populacija. I zato krenimo od našeg najmanjeg potoka ili rječice. I najduži put započinje prvim malim korakom. Ne očekujmo odmah velike stvari, ali krenimo…