mr.sc. Željko Vuković, državni tajnik u Ministarstvu zaštite okoliša i zelene tranzicije (Foto: Facebook)
Inicijativa o uvođenju jedinstvene rendžerske službe, o kojoj smo već ranije pisali, izazvala je brojne reakcije i komentare. Međutim, najava jedinstvene ribolovne dozvole za otvorene vode u Republici Hrvatskoj, još je pod većim povećalom javnosti i izaziva uistinu veliko zanimanje. U nastavku prenosimo drugi dio razgovora s mr. sc. Željkom Vukovićem, državnim tajnikom u Ministarstvu zaštite okoliša i zelene tranzicije, upravo na tu temu:
Za početak, može li se ova inicijativa realizirati u 2025. godini?
Izvjesno je da to neće biti izvedivo u 2025. godini. Kao što sam već naglasio, kada smo razgovarali o jedinstvenoj rendžerskoj službi, biti će potrebno izmijeniti i prilagoditi zakonsku regulativu i napraviti temelje kako bi ova inicijativa zaživjela. Izvjesno je da, ukoliko se sve bude odvijalo po nekom uobičajenom rasporedu i dinamici, razgovaramo o 2026. godini. No, kako sam i prenio dogovor između ministra i mene, uz njegovu suglasnost, to bi trebalo krenuti u realizaciju već iduće godine. Naravno, nositelj izrade nacrta bila bi Uprava za ribarstvo Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva.
Najveći problem – „granične otvorene vode“
U posljednjih nekoliko tjedana, kroz različite komentare ove inicijative, na mjestima se spominjala i podjela otvorenih voda na salmonidne, granične i ostale. Razmišlja li se u tom smjeru ili ostaje definicija otvorenih voda kakvu danas prepoznajemo kroz zakonsku regulativu?
U tom smislu, naglasio sam da su trenutno najveći problem, nazovimo ih tako, „granične otvorene vode“. Prije svega mislim na Savu, Dravu i Dunav. Na tim vodama je i najveći pritisak nedopuštenih radnji poput krivolova, ali i ostalih, poput nezakonitih migracija i sl. Uvođenjem profesionalne rendžerske službe ondje bismo dodatno podigli razinu nadzora i prevencije kaznenih djela protiv prirode i ribolovnih resursa, a onda samim time i razinu domovinske sigurnosti, jer je u pitanju granica.
Nažalost, gospodarenje tim vodama godinama je neadekvatno i neodrživo. Najmanje su ribiči/ovlaštenici ribolovnih prava krivi za to, krivi su oni koji su pisali zakone, a koji to jednostavno nisu prepoznali ili nisu htjeli prepoznati. Stoga se pitam, zašto nitko, osim ribiča, ne vidi da ovakvo stanje odgovara samo onima koji se na protuzakoniti način bogate na račun prirodnih resursa naše Domovine?!
Naravno, ima i svijetlih primjera, ali oni su u tragovima i samo su gorka potvrda onome o čemu pričam.
Inače, poribljavanje voda o kojima govorim uglavnom se ne radi, jer je to bacanje novaca. Svi koji tvrde, ako tvrde, da poribljavaju npr. Savu ili Dunav, pa i Dravu (čast izuzetcima, ali oni potvrđuju pravilo) ili ne govore istinu ili nestručno gospodare određenim područjem, odnosno ribolovnom zonom koja im je dodijeljena na upravljanje. Zamislite da bacite 10 tona šarana u Dunav, na kojem nekoliko gospodarskih ribara ima koncesije i gdje je na suprotnoj strani Srbija s još toliko ribara?! U te vode se eventualno postavljaju „gnijezda“ za mrijest pojedinih vrsta (smuđ, ranije i som), ali što je to? Kao da se smuđevi bez nas ne znaju izmrijestiti. Je li to „gospodarenje“? Je li to razlog za neuvođenje jedinstvenih ribolovnih dozvola?
Čuvajmo te vode od krivolova, odnosno svih oblika protuzakonitog ribolova i bit će ribe kao nekada. Priroda i voda sami sebe revitaliziraju, bez „gnijezda“ i poribljavanja. Samo stručno gospodarenje (znanstveni monitoring, održive ribolovne kvote – dnevne i godišnje, a ako za neku vrstu treba i privremena zabrana zadržavanja ulovljenih primjeraka onda i to…), stroga zaštita i problem je riješen.
Specifičnost salmonidnih voda
Salmonidne vode su specifična priča. Njih je potrebno poribljavati ukoliko struka kaže da treba. Iako ne trpe neki ekstreman ribolovni pritisak, moguće da su podložnije negativnim posljedicama klimatskih promjena, a također i ribolovnom pritisku predatora. Ovdje i Država mora pomoći, kako bi se populacije salmonidnih ihtiovrsta održale na zadovoljavajućoj razini. Stručno, financijski i strogom zaštitom, odnosno strogim nadzorom ribolovnih pravila.
Neovisno na ovu podjelu, sve „otvorene vode“ (rijeke, potoci i vode u koje riba može prirodno migrirati, odnosno dolaziti i odlaziti iz matične rijeke) bile bi obuhvaćene jedinstvenom ribolovnom dozvolom.
Salmonidne vode specifična su priča
Neočekivana potpora inicijativi
Kakve su povratne informacije i eventualna potpora ovoj inicijativi?
Mogu slobodno reći kako je inicijativa naišla na neočekivanu potporu, a to je najbolja potvrda koliko smo pogodili u temu i koliko smo pogodili rješenje problema.
To je ideja koju bi od 50.000 ribiča podržalo njih gotovo 100 %. Čak i oni koji su javno protiv, znaju da je to jedini ispravan model.
Time bismo samo proširili postojeće zakonsko rješenje, koje već konzumiraju hrvatski vojni invalidi Domovinskog rata, i na ostale ribiče. Dakle, ribolovna dozvola za otvorene ribolovne vode svima koji ju žele kupiti. Ona bi se mogla kupiti ili od Države ili kod matičnog ovlaštenika ribolovnog prava (gdje je ribič član), ali će vrijediti i na vodama kojima gospodare/upravljaju i drugi ovlaštenici ribolovnog prava.
Evo, ponudit ću vam jednostavan paradoksalan primjer – npr. ako ste iz Đakova, srca Slavonije, gotovo jednaka vam je udaljenost do Save, Drave ili Dunava. Na bilo koju stranu, odnosno rijeku krenuli, ako želite loviti ribu na svim tim rijekama morate kupiti zasebnu ribolovnu dozvolu. I to ne samo tri, nego čak i više, ovisno o broju i rasporedu ovlaštenika ribolovnog prava na rijeci. Karikiram, potrebno vam je gotovo 1.000 eura kako biste ribolovili ribu na pet lokacija, pet puta godišnje?! 1.000 eura za rekreacijski ribolov, u koji ćete u konačnici možda svega nekoliko puta izići i svaku ulovljenu ribu vratiti u vodu… Nonsense.
Većina ribolovaca suglasna s predloženim modelom
Postoji li bojazan da će se zbog jedinstvene dozvole možda smanjiti prihodi ribolovnim društvima ili ugroziti njihovo djelovanje?
Dakle, velika većina ribolovaca suglasna je s ovim modelom. Uostalom, to potvrđuju i brojne povratne reakcije s terena. Dopustite mi da imam pravo govoriti o ovoj problematici, jer se od djetinjstva bavim sportskim ribolovom, magistrirao sam na temu sportskog ribolova, radio sam na desetcima ribolovno-gospodarskih osnova za Poljoprivredni fakultet u Osijeku, bavio se i organizacijom ribolovnih natjecanja, vodio ribočuvarsku službu. Jednostavno sam svjestan stvari koje muče ljude na terenu i sada sam u poziciji da to javno i kažem. Da budem njihov glas. Da ukažem na nelogičnosti ribolovne politike, ali i na neodrživo stanje i ribolovni kriminal koji vlada našim vodama. Mi to na žalost toleriramo godinama.
Također, moram napomenuti da sam razgovarao i s visokim dužnosnicima HŠRS-a i pojedinim ovlaštenicima ribolovnog prava te razumijem njihovu bojazan i sumnju. Svjestan sam da ribolovnim društvima nije samo „core buissnies“ zaštita voda i ribljeg fonda, već i sudjelovanje na sportsko-ribolovnim natjecanja, što dakako pozdravljam, poglavito ako je o djeci riječ. Neki će reći, neka se onda ponašaju kao ostali sportski klubovi, poput nogometa ili sl. Neka budu na proračunu jedinica lokalne ili regionalne samouprave, a ne da to naplaćuju iz sredstava prikupljenih od ribolovnih rekreativaca.
S druge strane, u velikom broju slučajeva, bez obzira na broj sportaša natjecatelja, velik broj društava je svrstan u rekreativne udruge, uz minimalna i paušalna davanja i donacije kroz proračune gradova i općina. Tu bi naše ribolovne udruge trebale dobro razmisliti i odabrati vodstva koja će se znati i moći izboriti za vlastiti status, a takvih svijetlih primjera siguran sam ima diljem Lijepe naše.
Nema bojazni za ribolovne udruge
Ali ukoliko bi se jedinstvene ribolovne dozvole za sve prodavale prema dosadašnjem „HRVI“ modelu, u matičnim ribičkim udrugama, onda ovlaštenici ribolovnih prava praktički i ne bi imali nikakvih gubitaka. Oni koji su kupovali kod njih dozvolu vjerojatno će i dalje kupovati kod njih, a određeni manji broj ribiča koji će iz drugih krajeva Lijepe naše doći s negdje drugdje kupljenom dozvolom, pa neka dođu. To su ionako vode Republike Hrvatske, na kojima mora biti mjesta za sve koji žele loviti ribu i provoditi vrijeme u svom hobiju.
Ukoliko se pak ustroji Hrvatska rendžerska služba, onda ovlaštenici ribolovnih prava neće imati troška niti za ribočuvarsku zaštitu voda, pa će i s te strane ostati nešto novaca, npr. za poribljavanje zatvorenih voda.
Ako se dozvola bude prodavala od strane Države, pa opet nema problema, jer će tada Država, prema dosadašnjoj praksi raspodjele novca, dalje preraspodjeljivati novce prema ovlaštenicima i tako financirati poribljavanje i zaštitu, pa i ribolovna natjecanja jer nije sigurno nikome u cilju da taj oblik sporta ugasi.
Dakle, najveći dobitnik bili bi ribiči, koji će bez dodatnog troška moći pecati na više otvorenih voda, rijeka. Istodobno, ovlaštenici ribolovnih prava ne bi bili gubitnik.
Najveći dobitnik bili bi ribiči, koji će bez dodatnog troška moći pecati na više otvorenih voda
Za očekivati je porast broja ribiča
Hoće li jedinstvena ribolovna dozvola smanjiti broj članova u ribolovnim društvima?
Kao što sam već rekao, po meni nema mjesta strahu. Imamo već uhodani model s hrvatskim vojnim invalidima Domovinskog rata, pa ne vidim da bi ovo smanjilo broj ribiča. Dapače, može samo povećati. Članstvom u udruzi se ostvaruje pravo kupovine dozvole, a svaki ponaosob odlučuje u kojoj udruzi će biti član. Iako sam stava da ne mora svatko niti biti član ribolovnog društva, ako ne želi. Ali da se Država obveže da dio sredstava iz dozvole npr. dodijeli udrugama s područja prebivališta ribolovca ili prema modelu koliko su do sada ovlaštenici inkasirali – toliko bi im Država refundirala sredstava.
Postoji dakle nekoliko modela i treba odabrati najbolji. Ribičima je svejedno – ribolovit će slobodno na svim otvorenim vodama, a ako je i Državi svejedno koliko će novca inkasirati od prodanih dozvola, onda problema nema niti za ovlaštenike, Država će ih obeštetiti prema opisanim modelima.
Naime, model bez članarine i nije tako loš model. Ljudi bi kupovali ribolovne dozvole od Države, a država bi čuvala i poribljavala vode. Ribolovne udruge bi imale slobodu da na bilo koji način privuku članove. Time bi se zasigurno podigla kvaliteta rada udruga, jer bi bilo potrebno privući ljude kvalitetnim programima i radom, a ne monopolom na prodaju dozvola.
Primjerice, ne tako davno čitao sam kako u Americi imate slobodu kupiti dnevnu, godišnju ili čak doživotnu ribolovnu ili lovnu dozvolu, bez članarine naravno. Rendžerske službe čuvaju, Država poribljava i vrši monitoring ribolovnih voda i sve funkcionira.
Potreba za institucijom za slatkovodno ribarstvo
U tom smislu, držim kako bi Hrvatska jednog dana trebala imati jedan ribarski institut, kao instituciju za ribarstvo koja bi upravljala slatkovodnim ribolovnim resursima. Primarno onima otvorenog tipa.
Zašto je to bolje od trenutnog modela? Pa zato što su ovlaštenici ribolovnih prava u pravilu ribičke udruge ili savezi, a oni nisu stručne institucije, već hobistička udruženja gdje nije rijetkost da se ljudi i svađaju i jedni druge ruše u upravljačkim tijelima. Njihovi interesi nisu nužno i stručni interesi za određene ribolovne vode itd. To nikako ne doprinosi kontinuitetu u radu.
Naravno ima i svijetlih primjera, ali oni su samo primjer, a ne model.
Stoga je zajednički nazivnik da ribičke udruge nisu jamac kontinuiranog, stručnog i održivog upravljanja ribolovnim resursima, koliko god to naljutilo neke od njihovih dugogodišnjih članova. No, oni su samo ribiči s dugogodišnjim ribičkim stažem, koji obožavaju to čime se bave i zbog toga imaju moj rešpekt.
Ali moraju imati na umu da su „ribolovni resursi od interesa za Republiku Hrvatsku i trebali bi uživati njenu osobitu zaštitu“. No, je li to tako i u praksi…
Budno pratimo razvoj situacije
Još jednom, zahvaljujemo gospodinu Vukoviću koji nas je primio u svom uredu i odvojio vrijeme kako bi pojasnili dio stvari koje su bile nejasne. Vrijeme koje je pred nama pokazat će postoji li, prije svega, politička volja za provedbu ove inicijative. Budno pratimo razvoj situacije i nastojat ćemo vas obavještavati o novostima.
Bistro!
Uvjeti korištenja – Portal RiboLov
Poštovani, ne bih se složio da je model baš dovoljno razrađen. Gacka je tipična salmonidna voda poznata širom svijeta, to je komercijalna voda na koju dolaze ribolovci iz cijeloga svijeta. Zanima me kako će i gdje će japanski ribolovac kupiti ribolovnu dozvolu? Daljnji problem je prenatrpanost ribića koji će doći riboloviti na Gacku,jer je Gacka mamac za cijelokupni ribolovni svijet, te će biti jako teško držati pod kontrolom koliko je ribolovaca dnevno na vodi. Riba treba mir, a ako je dnevno da vodo 100-200 ribolovaca tu nema mira, a to se odražava na mrijest jer je riba uznemirena te će mrijest biti jako loš. U objašnjenju gospodina Vukovića nigdje se ne spominju kormorani, koji čine jako velike štete na rijekama, a visoko su zaštićena vrsta ptica od strane države. Kako su zaštićeni od države, država bi trebala ovlašteniku ribolovnog prava namiriti štetu, kako to čini u slučaju vuka. Ili bih trebalo ukinuti ribolovne udruge kao nosioca ribolovnog prava i da država bude jedini nosioc ribolovnog prava za sve rijeke. Daljnji problem je ekologija. Tko će kositi travu, čistiti koševe od smeća koji su podstavljeni uz rijeku, po logici bi to trebali činiti rendžeri. Suradnja sa Hrvatskim vodama je do sada katastrofalna, tu suradnju treba poboljšati jer Hrvatske vode jedine mogu vršiti monitoring protočnosti vode, a koji je bazični faktor za biotu (floru i faunu) rijeke. Zatim su problem privatni iznajmljivači kanua i kajaka koji su velika zapreka ribolovcima. Turisti u tim plovilima su pretežno pušači i njihovi ćikovi ( opušci od cigareta)završavaju u rijeci, a opušci ili ćikovi se razgrađuju tek nakon 18 godina. Da bih se proveo održivi turizam, a posebno ribolov, najprije mora biti zadovoljena priroda, a tek onda klijantela i ovlaštenik ribolovnog prava. Ima tu još dosta nedorečenoga što bih se trebalo korigirati u tom zakonu, ali ostavimo to zakonodavstvu i resursnom ministarstvu da naprave najbolji zakon sa kojim će biti svi zadovoljeni, u prvom redu rijeke, zatim ribiči i na kraju ovlaštenici ribolovnog prava.
Dobro zamisljeno ali tesko provodivo zbog zamisljeni rendzera koji provode samovolju primjer KRKE.
Konačno, odlična ideja koja tinja u velikoj većini ribiča da krene u realizaciju samo se nadam dato neće donijeti veće cijene ribolovnica već preraspodijelu sredstava.
Natjecateljski dio ribiča neka se financira kao i ostali sportovi /proračun, donacije, samo financiranje…../.
Samo naprijed.
Bistro
Postovani,
Moje ime je Davor Mrsic. Slazem se sa gospodinom Vukovicem. Ali isto tako trebamo dijelovati i u nasem Jadranskom moru. Profesionalni sam ribolovac. Nazalost nisam bio u stanju zivjeti samo od ribarstva nego uvijek popratno raditi I druge poslove. Ribe ima sve manje I rakova. Pecatura je sve manja. Trebaju nove regulativne mjere za sve svrte rakova I riba. Pricam o lovostajima na rakove kao sta su skamp, oslic itd. Profesionalni Sam skampar vec 8 godina I nazalost pecatura riba I rakova je sve manja. Da li je kriv izlov ili nedostatak hrane to treba utvrditi. Ali definitivno treba poceti dijelovati. Prijedlog. Ako ima lovostajima za plavu ribu, isto tako potrebna je postaviti lovostaj ili kvote na rakove I pojedinacnu bijelu ribu. Onu koja je najvise izlovljena. Rijesenja. Subvencijama sa strange drzave I EU moze se postaviti odredeni budzet te placat ribarima prosjecnu placu Hrvatske u period u koje traje lovostaj za odredenu sortu izlovljenih rakova ili riba.
Poštovani da li se to odnosi na sve otvorene vode i u mjestima koja imaju manje rijeke i rječice ili samo na velike tipa sava,drava,dunav? I vrijedi li za morski ribolov ili je za njega druga dozvola? Hvala
Država može prodati dozvole Isto kao za rekreacijski ribolov na moru,bez učlanjenja – dva štapa i jedan direktaš.Više štapova – do npr.4 i direktaš obavezno članstvo.Braniteljima besplatno ili minimalna cijena.Ženama minimalna cijena ili besplatno.Djeci u osnovnoj školi besplatno.Pozdravl.
Treba se uvesti jedinstvena dozvola za otvorene vode
Sigurno će biti 120-150 eura dozvola.
Zahvaljujem na studioznom i iscrpnom prijedlogu oko uvođenja jedinstvene dozvole i dajem podršku osobno i zajedno sa svojim mnogobrojnim ribičkim prijateljima te mi također predlažemo da resorno Ministarstvo u što kraćem roku da prijedlog za jedinstvene dozvole za otvorene vode. Napominjem, da uz kvalitetnu renđersku službu koju bi država organizirala pa i po znatno višim cijenama dozvola, bilo dovoljne sredstava za tu službu gdje će daleko bolje biti organiziran korektan sportski ribolov i daleko manje korištenje neprimjerenih alata u krivolovu (vrše, struja, mreže, parangali.) i drugo.
Toplo se nadam da će ovo saživiti što prije i dajemo punu podršku gospodinu tajniku Draženu Vukoviću.
Lijepi pozdrav